Netko je rekao da sve počme u mislima
i bio je u pravu!Najprije krenemo malo "mozgati" a onda nastojimo to provesti u djelo.
Bog želi da mislimo na Njega!!!
Pitam se zašto je lakše u mislima predočiti i zadržati
scenu iz nekog erotskog filma nego scenu iz Pasije,recimo,
ili ostati gledati neki dobar film do jutarnjih sati
nego, recimo,moliti krunicu do istih tih sati...
"Ubija"čovjeka ova spoznaja da čini što ne želi,
kako kaže sv.Pavao.
No iz ovoga mi se zaista rađa nada jer sam uvjeren
da Bog vidi da nam je teško biti NJegovima u ovom svijetu
ako od NJega samog ne dobijemo pomoć...
Velika je stvar vjerovati u Isusa Krista poslije toliko godina-i to ne može biti naše djelo
nego
čista milost odozgor.
I zato koji vjerujemo,veselimo se!!!Velika je to milost!!!
Završit ću riječima sv.Terezje Avilske koja se obraća svojim sestrama
u zatvorenom samostanu karmelićanki:
"istina je sestre da imamo kušnja ovdje ali mi se trebamo moliti za braću
koja šire evanđelje Gospodina našega
a nalaze se u svijetu,koliko li će više kušnja i napasti imati oni
da živeći u svijetu ne budu zaprljani njime..."
Nije lako ali trebamo izdržati...
Ovo večeras pišem zbog sebe...
vaš šššššššššššuuuuuuuuuuuuuuummmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmmm.......
Post je objavljen 23.06.2006. u 00:23 sati.