Marketing
Za poludit!!!!!!!!!!!!!
Smrt.
Opet smrt!
&%#$*?&%$"#%&%$#"
Uh...za polizdit...
Jedino što me tješi da je to treća smrt u nizu, znate da ljudi pričaju da dolazi u troje...zašto, nemam pojma, ali nadam se tome...jer da se dogodi još jedna za tjedan dana, mislim da bih umrla...
Umrla je mama moje frendice.
Imala je rak mozga, nije dugo trajalo, jest mjesecima, i to je predugo, ali eto nije se previše mučila.
Nekako su mirni, jer su znali, bojali se i osjećali da ipak nema više nade...ali vidi se neka iscrpljenost na njima, iscrpljenost jer su imali snage za nova nadanja koja im je smrt oduzela.
Ovako...Bože...nadam se samo da je ovdje propatila dovoljno i da ćeš ju usrećiti tamo gdje ja mislim da je...jesi li me čuo?
Nisam je poznavala, nisam ju nikada vidjela, pa to nije ostavilo na meni neki veći šok, čak mogu reći da sam na neki način odahnula jer je ona treća, možda je glupo i bezveze, ali nisam joj željela smrt, željela sam joj ozdravljenje, bez obzira što sam znala da će pravo ozdravljenje tek sa smrti imati.
Ali ipak mislim da nebih podnijela sada činjenicu da opet ode netko koga sam bolje poznavala, voljela.
Ipak, svjesna sam da će i do toga kad tad doći, jer svi odlazimo k Bogu kada za to dođe naše vrijeme.
Žao mi je moje Barbi, žao mi je kada pomislim kako bih se ja osjećala da izgubim nekoga od svojih roditelja, joj ne želim na to mislit, jer se bojim da ako budem mislila, da će se dogoditi...užas...
Bože, nitko nije zaslužio to, smrt u novi život možda da, ali nitko nije zaslužio toliku patnju...a pogotovo obitelj osobe koja pati...
Znam, nikada nebi dopustio da se tako nešto dogodi osobama koje se s tim ne mogu nositi, i sve što nam se desi u životu služi svrsi...da ona nije imala takvu obitelj koja će ju nositi do kraja njezina života nebi na takav način otišla.
Nemoj misliti da se ja mogu nositi s takvim stvarima, i nemoj me testirati još bar neko vrijeme, molim te.
Post je objavljen 23.06.2006. u 01:00 sati.