3) Obični ljudi poslije smrti
Suvišno je govoriti da je taj razred milion puta veći od onih koje smo spomenuli , te da karakter i
stanja njegovih članova veoma jako odstupaju jedan drugoga . Otprilike isto je toliko različita i duljina
njihovog boravka na astralnoj razini , jer dok jedni provode ovdje samo nekoliko dana ili sati , drugi
drugi ostaju na toj razini nekoliko godina , pa i stoljeća .
Čovjek koji je vodio dobar i čist život, čiji su najjači osjećaji i aspiracije bile nesebične i duhovne, neće
privlačiti ta razina pa će ako se radi samo o njemu samome malo što naći što bi ga zadržalo na njoj ,
ili što bi ga potaknulo na aktivnost zato razmjerno kratko vrijeme . Mora biti jasno da se poslije smrti
pravi čovjek povlači u sebe i upravo kao što na prvom koraku toga procesa odbacuje fizičko tijelo, gotovo
odmah zatim i eteričko tijelo , tako će , što prije bude mogao , odbaciti astralno tijelo ili tijelo želja i
prjeći u nebeski svijet gdje njegov spiritualni život nalazi svoju savršenu satisfakciju i nagradu .
Tko ima plemenito i čisto srce moći će to učiniti , jer je za života svladao sve zemaljske strasti i energiju
svoje volje usmjerio na viša usmjerenja , zbog toga je ostalo tek malo takve energije nižih želja koje se
moraju ispoljiti na astralnoj razini . Kao posljedica , njegovo će zadržavanje biti kratko; vjerojatno će
o svom postojanju tamo imati sanjivu polusvijest , sve dok ne utone u san u kojem su se njegovi viši
principi napokon oslobodili astralnog ovoja i ušli u blaženi život nebeskog svijeta .
Za onoga koji još nije stupio na stazu okultnog razvitka , ovo što je opisano idealni je slučaj događaja,
ali prirodno ne stiču ga svi , dakako , ni većina. Prosječni se čovjek nije oslobodio svih nižih želja prije
smrti , pa je potrebno dugo razdoblje , više ili manje , svjesnoga života na različitim podrazinama
astralne razine da bi se energije koje je stvori mogle ispoljiti , te da se time oslobodi ego. Svatko je
poslije smrti prošao , na svom putu do nebeskog svijeta sve podrazine astralne razine svjesno ili nesvjesno
Kao što se fizičko tijelo sastoji od krute , tekuće , plinovite i eteričke materije tako i astralni nosač
sadrži čestice koje pripadaju i odgovaraju podrazinama astralne tvari , iako se razmjer razlikuje od
slučaja do slučaja .
U obzir treba uzeti da , zajedno s tvari svog astralnog tijela , čovjek uzima i odgovarajuću elenentalnu
esenciju koja se za života odjeljuje od velike mase slične tvari oko sebe , a koja po svojoj suštini može
biti nazvana jednom vrstom "umjetnog elementala " . " Taj" vodi život sam za sebe , bez obzira ili
poznavanja interesa ega u kojemu živi . Upravlja tijek svoje evolucije, dalje , u materiju i uzrokuje
tako trajnu , u religioznim spisima , često opisanu , borbu između volje tijela i duha .
Iako je to , "Zakon članova u borbi protiv zakona duha " , i iako onaj , koji se pokorava prvome ,
umjesto da njime vlada, svoju evoluciju ozbiljno usporava, taj zakon sam po sebi nesmije se smatrati
zlim, jer to je zakon i on kao takav ostaje - izljevanje božanske moći u svom redovnom tijeku , iako ,
umjesto prema gore , kao što je naše , vodi dolje u materiju .
Kad čovjek nakon smrti napusti fizičku razinu , sile prirode počinju na njegovom astralnom tijelu
svoje razorno dijelo . Tako taj elemental opaža ugroženost svog života kao posebnog bića .
On se zato počinje braniti i pokušava zadržati na okupu astralno tijelo koliko je to moguće .
Njegov postupak sastoji se u tome da preuređuje tvar iz koje je sastavljen u neku vrstu slojevitog ovoja
ostavljajući najnižu , najgrublju podrazinu kao vanjsku, jer ta daje najveći otpor raspadanju .
Na toj najnižoj podrazini čovjek mora ostati tako dugo dok ne oslobodi , koliko je to moguće , svoj
pravi Ja iz tvari te podrazine , poslije čega se njegova svijest usmjeruje na naredni koncentrični ovoj
načinjen iz tvari šeste podrazine , ili drugim riječima on prelazi na sljedeću podrazinu .
Može se reći i ovako :
Kad je astralno tijelo iscrpilo svoju privlačnost na jednoj razini odbacuje veći dio svojih grubljih čestica i
biva privučeno prema nešto višem stupnju života . Njegova specifična težina se stalno smanjuje , diže
se iz gušćih u finije slojeve, zadržavajući se samo ako , i koliko dugo , postoji točna ravnoteža .
Ovdje imamo tumačenje za one koji su preminuli i koji su se pojavili kod seansi , da su u stanju dići
se u više sfere iz kojih je vrlo teško ili nemoguće doći u kontakt putem medija . Doista je istina da netko
na najvišim podrazinama te razine nalazi nemogućim poslužiti se bilo kojim običnim medijem .
Tako vidimo da će naše zadržavanje na bilo kojoj podrazini astralne razine biti točno razmjerno s
količinom njezine tvari koja se nalazi u astralnom tijelu , a ta količina opet ovisi o životu koji smo živili
željama kojima smo udovoljavali . Putem toga se određuje vrsta materije koju privlačimo i ugrađujemo
u nas. Stoga je u našim rukama da čistim životom i uzvišenim mislima smanjimo količinu tvari koja
pripada nižim astralnim podrazinama koje privlačimo k sebi i da je dovedemo do njezine kritične
točke , tj. do tamo gdje već prvi napad razorne sile potresa njenu koheziju i vodi je u njezino početno
stanje, a time nam oslobađa put do sljedeće podrazine .
U slučaju čovjeka potpuno duhovnog karaktera taj će se proces , s obzirom na sve podrazine astralne tvari
odmah izvršiti. Kao posljedicu toga on će prijeći cjelu razinu u jednom trenutku tako da se svijest uspostavlja
ponovno tek u nebeskom svijetu. Naravno da se , kako je već prije protumačeno ,podrazine nikada nesmiju
predstaviti kao prostorno odjeljene budući da prodiru jedna u drugu . Tako , kad kažemo da netko prelazi
s jedne podrazine na drugu , ne smatramo da se giba u prostoru , već samo da se središte njegove svijesti
prenosi iz vanjskog ovoja u nareni unutarnji ovoj . Buđenje na najnižoj podrazini astralne razine događa
se u pravilu samo onima , čije su želje bile grube i okrutne , kao kod pijanaca, bludnika itd.
Vrijeme njihovog boravka tamo ovisi o jakosti njihovih želja i često strahovito pate radi toga što su im s
jedne strane zemaljske požude još uvijek tako jake kao i prije , a s druge strane ne nalaze sredstvo kojim
bi ih mogli zadovoljiti, osim slučajno i to u ulozi predstavnika , kada uhvate istomišljenika, tako da se kod
njega uspostavlja neka vrsta opsjednutosti . Običan čovjek će se vjerojatno kratko zadržati na toj sedmoj
podrazini . Ali ako su njegove želje i misli upravljene uglavnom na svjetovne stvari , on će se zadržati ,
također, na šestoj podrazini na mjestima i s ljudima s kojima je na zemlji bio u najužoj vezi .
Peta i četvrta podrazina sličnog su karaktera , osim što ovdje zemaljske veze postaju sve manje važne ,
a onaj koji je otišao nastoji oblikovati svoju okolinu u skladu sa svojim omiljenim mislima .
Kada dospijemo na treću podrazinu , pokazuje se da upravo navedena karakteristika potpuno sprečava
stanovnike vidjeti stvarnost razine , jer oni ovdje žive u gradovima svoje vlastite fantazije - naravno ne
na način da je svaki svoju okolinu kao u nebeskom svijetu , stvorio potpuno svojim vlastitim mislima
već nasljedujući mislima stvorenu strukturu svojih predhodnika i dalje je oblikujući .
Ovdje se nalaze toliko mnogo , u spiritističkim seansama opisane crkve , škole i "stanovi u zemlji ljeta".
Živom , od predrasuda oslobođenom promatraču , one izgledaju , naravno , puno manje realne i
veličanstvene nego li za njihove vesele stvaratelje .
Druga podrazina izgleda da je posebno boravište sebičnih i neduhovnih religioznih ljudi . Ovdje svatko
nosi svoju zlatnu krunu i obožava svoju samoostvarenu , grubu materijalnu predodžbu o posebnom
božanstvu svoje zemlje i svog vremena . Najviša podrazina izgleda potpuno prikladna za one koji su
se za života posvetili materijalističkim , no ipak intelektualnim istraživanjima i to ne radi služenja
svojim bližnjima , već zbog sebične ambicije ili intelektualne vježbe . Takvi često ostaju na toj razini
mnogo godina i zadovoljni su što svoje probleme mogu dalje razmatrati; pritom nisu nikome od koristi
i na svom putu prema nebeskom svijetu napreduju tek neznatno . Ovdje ponovno treba naznačiti da
te podrazine nemaju ništa zajedničko s prostornom predstavkom . Preminuli može na svojoj podrazini
na kojoj funkcionira , s istom lakoćom odletjeti do Australije ili bilo kuda kamo ga odvedu njegove
misli . Ali njemu nije moguće prenjeti svoju svjest s te razine na narednu višu , prije nego što je završen
opisani proces odjeljivanja . To pravilo , koliko znamo , ne trpi iznimke , iako je prirodno da se na bilo
kojoj podrazini može naše svijesno djelovanje unutar izvjesnih granica , kako skratiti tako i produžiti
našu vezu s njom .
Stupanj svjesti na nekoj određenoj podrazini ne podlježe istom zakonu. Da bismo to shvatili pogledajmo
jedan ekstremni primjer . Zamislimo , netko je iz svoje prošle inkarnacije donio težnje za čiju je manifestaciju
potrebno veoma mnogo tvari sedme ili najniže podrazine ; ali u svojoj najranijoj mladosti je bio , nasreću
poučen da se tim težnjama može i mora ovladati. Njegovi , u tom smjeru uloženi napori bit će teško
okrunjeni potpunim uspjehom ; ali ako i budu, potiskivanjem grubljih čestica u njegovom astralnom tijelu
od strane finijih može napredovati stalno , ali samo polagano .
Taj proces će većinom biti postupan i vrlo je lako moguće da će prilikom smrti datog pojedinca biti obavljen
tek polovično . U takvom će slučaju u njegovom astralnom tijelu biti dovoljno tvari najniže podrazine koja
mu pribavlja ne baš kratki boravak . No , njegova svijest nije u toj materiji , tijekom ove inkarnacije ,
ni u kojem slučaju funkcionirala , a budući da tu naviku ne može odjednom polučiti , čovjek će ostati
na toj podrazini dok se neraspasne njegov udio u njezinoj tvari , ali u nesvjesnom stanju , tj . on će tamo
spavati za vrijeme svog boravka , i zbog toga ostati nedodirnut mnogim njenim neugodnostima .
Može se reći , promet na astralnoj razini , isto kao i ovdje , ovisi o znanju bića . Dok jedan učenik ,koji je
sposoban rabiti svoje mentalno tijelo , može priopćiti svoje misli ljudskim bićima, koja se tamo nalaze ,
lakše i brže nego na zemlji , stanovnici te razine najčešće nisu u stanju koristiti tu sposobnost .
Izgledaju puno više okovani sličnim ograničenjima, kao i na zemlji . Zbog toga se događa da se i oni
tamo , kao i ovdje, skupljaju u grupe s obzirom na zajedničke afinitete , poglede i jezike .
Pjesnička ideja da smrt sve izjednačava, čista je glupost proizašla iz nepoznavanja činjenica , jer u
stvarnosti , u golemoj većini slučajeva , gubitak fizičkog tijela ne mijenja ni najmanje karakter ili
inteligenciju čovjeka . Zato kod onih koje obično nazivamo mrtvima , postoji toliko različitih vrsta
inteligencije, baš kao i među živima .
Popularni religijski pogledi , koji već duže vremena na Zapadu uče o stanjima i doživljajima čovjeka
nakon smrti ; toliko su upadljivo netočni , da su čak i inteligentni ljudi čoesto silno uznemireni kada
nakom smrti dođu k svijesti. Stanje u kojem se nalazi novodošli razlikuje se temeljito od onoga , kojeg je
po učenju morao očekivati. Često mu je nemoguće vjerovati da je uopće prošao kroz vrata smrti ;
doista od toliko je male praktične vrjednosti naša slavna vjera u besmrtnost duše, da većina doista uzima
za činjenicu svijesnost o sebi kao apsolutni dokaz da nisu umrli .
Strašno učenje o "vječnoj kazni ", jednako je tako , sa svoje strane odgovorno da mnogo novih
pridošlica u ovaj viši svijet osjećaju veliki , žaljenja vrjedan i potpuno neosnovan strah . U mnogo
slučajeva moraju podnjeti mnogo vremena gorke mentalne patnje, prije nego se mogu oslobodti
kobnog djelovanja tog odvratnog bogohulnog učenja, sve dok iskustvom ne nauče da se svijetom ne
upravlja prema hirovima nekog demona koji nesuosjećajno promatra duševni strah, već prema
dobronamjernom i čudnovato strpljivom zakonu evolucije . Mnogi pripadnici ovog razreda nikada
ne dolaze do razumnog priznanja te evolutivne činjenice , već lutaju na ovom astralnom međustupnju
bez cilja i svrhe, kako su to radili i za vrjeme života u fizičkom tijelu .Tako je nakom smrti , točno kao
i prije nje , malo onih koji razumiju svoj položaj u svijetu i znaju kako da iz toga izvuku ono najbolje ,
dok mnogo njih to znanje još nije steklo , i tada, baš kao i ovdje , oni koji neznaju rijetko su spremni
okoristiti savjetom ili primjerom onih koji posjeduju znanje.
Ma koji stupanj dosegao intelekt nekog bića , on se neprestano koleba prema gore i prema dolje
i istodobno se postupno sve više smanjuje , jer niži um čovjeka biva vučen različitim pravcima , od
strane više spiritualne prirode koja djeluje na njega odozgo sa svoje razine , i od snažnih požuda, snaga
koje rade odozdo pa se nalazi između dviju privlačnih energija sa sve većom tendencijom prema prvoj
jer snage nižih poriva postupno popuštaju .
Kod običnog čovjeka svijest se , dakle , stalno diže iz nižeg dijela njegove prirode prema višem . Očito
je da njegovoj evoluciji nemože koristiti ako se ti niži dijelovi probude iz prirodne i poželjne nesvijesti,
u koju su potonuli , i povuku natrag u dodir sa zemljom da bi se poslužili nekim običnim medijem .
Stvarnu opasnost toga možemo spoznati ako promislimo da je čovjek , dok se pravi čovjek stalno sve
više povlači u sebe , vremenom sve manje sposoban utjecati i upravljati svojim nižim djelovima , a da su
oni , sve dok se potpuno ne odvoje , sposobni proizvoditi karmu . Pod ovim okolnostima ona će puno
vjerojatnije biti loša, nego li dobra.
Sasvim neovisno od ovog pitanja evolucije, ili njenog opstruiranja putem medija, postoji drugi i mnogo
češći utjecaj koji može ozbiljno zaustaviti bestjelesno biće na putu u nebeski svijet . To je jaka i često
neobuzdana bol njegovih preživjelih prijatelja ili rođaka . To je jedna od mnogih žalosnih posljedica
užasnog i netočnog nereligijskog pogleda , kojeg smo na zapadu stoljećima stvarali o smrti . Mi sebi
ne samo da priređujemo mnogo nepotrebnog bola nad tim privremenim odlaskom naših dragih , već
njima , prema kojima osjećamo tako duboku ljubav, činimo ozbiljnu štetu, upravo putem te gorke
žalosti kojoj se predajemo .
Kad naš brat utone mirno i prirodno u besvjest koja prethodi njegovom buđenju usred veličanstvenosti
nebeskog svijeta, prečesto ga se budi iz njegovih sretnih snova u živo sjećanje na zemaljski život kojeg
je nedavno napustio, i to ničim drugim nego strasnom žalošću i željama njegovih prijatelja na zemlji
koje razbuđuju u njegovom vlastitom tijelu želja odgovarajuće vibrcije te teško uzrupiraju njegov mir.
Bilo bi veoma poželjno kad bi oni , čiji su prijatelji prije njih otišli na onu stranu , spoznali iz tih
nesumnjivih činjenica dužnost zatomljivanja svojih jadikovki oko ljubavi koja je prirodna , ali koja je
u svojoj pravoj biti sebična . Okultno učenje nesavjetuje da mrtve zaboravimo. Daleko od toga .
Ono ukazuje da je čovjekovo sjećanje na svoga otišlog prijatelja, snaga koja će , ako se primjeni s
ozbiljnim i dobrim željama za njegov mirni prolazak međucarstvom i usponom u nebeski svijet, biti
od prave koristi, dok je nesamo beskorisno, nego i štetno ako se ona potroši u žalosti za njim i čežnji
da ga se dobije natrag . S velikim pravom propisuje Indijska religija u tu svrhu svoje Sraddha - ceremonije
a katolička crkva svoje molitve za pokojnike.
Ponekad se događa da na drugoj strani postoji želja za uspostavljanje veze i da pokojniku leži na srcu
nešto posebno što želi priopćiti onima koje je napustio . U nekim slučajevima je ta vijest važna , npr.
podatak o mjestu gdje se nalazi oporuka , ali najčešće nam se to čini sasvim nevažno . Što bilo da bilo
ako to opterećuje duh pokojnika , tada je bez sumnje poželjno da tu stvar riješi , jer briga za tim stalno
vuče njegove misli natrag u zemaljski život i sprečava ga da pređe u više sfere . U takvom mu je slučaju
od stvarne koristi senzibilna osoba koja ga razumije , ili medij putem kojeg može pisati ili govoriti .
Mnogi će se pitati zbog čega on nemože pisati ili govoriti bez medija ? Razlog je , što jedno stanje ili
jedan stupanj stvari, može obično utjecati samo na sljedeći niži stupanj ispod njega . Budući da on sada
nema gušće tvari u svom organizmu od one od koje se sastoji njegovo astralno tijelo , nemoguće mu je
proizvesti vibracije u fizičkoj tvari zraka ili pokretati fizičku olovku , a da ne posudi živu tvar posrednog
stupnja sadržanu u eteričkom tijelu , pomoću koje će lako djelovati s jedne razine na drugu. Ne može
posuditi tu materiju od prosječnog čovjeka , jer su principi takvog čovjeka preusko spojeni da bi se
mogli odjeliti sredstvima kojima on raspolaže . Ono bitno kod medijstva upravo je laka odjeljivost principa
te zbog toga može od jednog medija bez teškoće crpsti tvar koja mu treba za njegove manipulacije .
Kad nemože naći medija , ili ne zna kako početi , služiti se njime , tada katkad pravi nespretne i pogrešne
pokušaje u direktnom priopćavanju, pa snagom svoje volje potiče sljepe elementarne sile na aktivnost.
One izvode takve prividno nesvrsishodne manifestacije kao što je bacanje kamena, zvonjenje zvona i sl .
Često se tada zbiva da psihički sposoban čovjek ili medij koji se nađe u kući gdje se takve manifestacije
zbivaju , može otkriti što biće koje ih izvodi želi reći ili učiniti i tako okončati uznemiravanja . To se ipak
neće uvijek dogoditi , budući da tu elementarnu snagu znaju ponekad pokretati sasvim drugi uzroci .
Post je objavljen 23.06.2006. u 00:59 sati.