Život može biti kaos…nekada upravo to i jeste …ali malo organizacije može puno pomoći. Ja uživam u organiziranju i planiranju…često me optužuju da sam previše ukočena i da se uz planiranje ne mogu zabaviti, ali to nije istina…barem što se mene tiče…Naravno ne organiziram si svaki trenutak života, dio prepuštam slučaju…ali volim držati konce u rukama…
Ako ništa u životu ne želiš planirati znači da nemaš nikakvog cilja…i što te onda tjera naprijed…što te motivira, kako ćeš znati što želiš?? Više se ne obazirem na takve komentare u vezi moje organiziranosti…
Za mene je dobra organizacija pola posla…onda mogu bez opterećenja krenuti dalje…Naravno draž cijelog procesa planiranja je kada ostvariš svoje planove…i osjetiš to zadovoljstvo nakon izvršene misije…No treba uvijek paziti da si ne postavimo previsoke i nedostižne ciljeve jer je razočarenje isto tako jako ako ne uspijemo…
Još od osnovne škole sam si planirala učenje…za svaki predmet je bilo određeno dan i vrijeme učenja…sve crno na bijelo…i nakon izvršenja tu je dolazila kvačica ili plusić. Takav način učenja ostao mi je do danas…uzmem knjigu, pobrojim dane do ispita, podijelim stranice na broj dana, ostavim par dana za ponavljanje i plan je gotov…svaki dan imam određeno vrijeme za učenje (najčešće ujutro učim a popodne ponavljam) ali ostavim si dovoljno vremena za odmor kako se ne bih osjećala preopterećenom… a ako završim učenje prije planiranog osjećam se presretnom…kao da mi je netko poklonio vrijeme da u njemu uživam… Činjenice da sam 8 godina osnovne + 4 godine srednje škole prošla sa odličnim i sada završavam fakultet u roku govore u prilog mojoj teoriji…iako je neki još uvijek uporno osporavaju pa čak i ismijavaju…
Popise obožavam sastavljati: kada, gdje, što ponijeti, što napraviti…mala je vjerojatnost da ću zaboraviti ponijeti nešto na put ako o tome dobro razmislim i napišem na papir koji prije polaska pregledam…onda nema strke pred sam polazak…sve je već spremno…
Kada bi ste me pitali koji bi bio moj savršeni posao, odgovor bi bio: organizator vremena…mislim da bi u tome bila uspješna i usput uživala…Nažalost kod nas mislim da još uvijek nema takvog zanimanja (kao ni prevelike potražnje za tim) ali možda ga ja pokrenem jednog dana…tko zna …
Post je objavljen 22.06.2006. u 23:51 sati.