Marketing
My dice...of heart!
Stojiš nepomično, potpuno nepomično bez pokreta, bez daha.... a nisi SPOMENIK!
-Pogledom samo upijaš detalje, svaki pokret ostaje u sjećanju, bio je to trenutak do kada su osjećaji bili pod kontrolom nakon dugo vremena, ili se samo uspiješ uvjerit da je tako...
Napuštaš taj trenutak, okrećeš se leđima i dugim korakom odlaziš iza svojeg horizonta....
(Sakriti se iza svojih osjećaja, svojih snova, sakriti se u ono najiskrenije, u svoje srce...)
Zar zaista ima nešto loše u snovima koje sanjaš dok si budan, zar ipak razum mora prevladati nad osjećajima.....i opet,osjećaji su naravno izgubili!
Isplati li se uopće uživati u onoj jednoj neponovljivoj sekundi, nezaboravljivoj srcu kada ćeš zbog nje puno više patit....opet isto pitanje,a odgovor predobro poznat, ali srce i dalje kuca...
I sada srce kao najjače oružje ne predaje se, i dalje korača i bori se u izgubljenoj bitci...
(Možda se ipak zaustavi u toj borbi,ali vjerojatno tek kada prestane kucat)
Svatko ima pravo sljedit svoj put...
(ali ipak pazit na posljedice,svoje i tuđe)
-Sve postaje samo sjećanje,samo trenutak,a vrijeme samo leti....a ostaje spomenik....
(..valjda neki zna čega-slika mislin)...
>
a ti oprosti,jer nisi zaslužila to nepovjerenje...ali ipak je teško kontrolirat sve to...
Post je objavljen 22.06.2006. u 23:59 sati.