Marketing
Premijera u ZeKaeM-u : "S druge strane"
Dana 21. lipnja u Zagrebačkom kazalištu mladih okupila se
elita glumačkog života (da, baš dobro rečeno) na vjerojtano posljednjoj kazališnoj
premijeri ove sezone. ZeKAeM-u je ovo bila veoma dobra sezona i obilježile su je izvrsne premijere kao na primjer "Vrata do" i "Skakavci" pa mi je veoma drago što su se odlučili jednu izvrsnu predstvu prikazati i sada u lipnju.
Za razliku od nekih drugih kazališnih premijera ove sezone, kao na primjer one "Tri sestre" u HNK, jučer se u ZeKaeM-u nije pojavilo niti jedno političko lice niti koji pripadnik Bandićeve kamarile. Lijepa promjena. Gledalište je bilo ispunjeno glumcima svakakvog kalibra, novinarima Storyja (koji su se nabrusili na moju suknju ali se nisam dana) i nekih drugih. nešto ipak uglednijih medija.
Od poznatih faca naletila sam na Mani Gotovac, Dalibora Matanića, a iza mene je sjedila izvanredna Nataša Lušetić, glumica koja (koju ako još niste) morate pogledati u predstavi Matka Raguže "Dekadencija" koja igra u Teatru Exit. Iako nije često na repertoaru - gledalište je uvijek puno i veoma zadovoljno.
U predstavi glume Ksenija Marinković, Krešimir Mikić, Jadranka Đokić i Nikša Butijer. Sram me je priznati da u prvi tren, kada sam u novinama vidjela listu glumaca, nisam uopće shvatila tko je ta Ksenija. Žalosno je kada se žena usko povezuje uz muževo prezima. To postane još nezgodnije kada muž postane bivši. Ksenija je svojim talentom i izvedbom zaslužila veću pozornost.
Predstava se održava u dvorani “Istra”, koja je za ove prilike izvrsno rashlađena i gotovo se uopće ne osjeti onaj zrak koji vlada izvan zidina kazališta i ljepi se za kožu.
Pri ulasku u dvoranu – glumci su nas dočekali na kauču koji izgleda kao da je pokupljen s onih dana smeća kada Zagrepčani izlažu svoje komade namještaja kojima je sada mjesto na Jankomiru (oops Jakuševcu) , a za nekih desetak godina u muzeju suvremene umjetnosti.
Sama problematika je otuđenost i depresija jedne neurotične srednjovječne žene, koja je očigledno nezadovoljna svojim životom, ali ničime ga se ne trudi promijeniti, koliko god njezini susjedi, Jadranka i Nikša se trudili ju izbaciti iz tog kruga. Problem je i u njezinu odnosu sa sinom Krešimirom, s kojim vodi besmislene razgovore i zapravo ga gnjavi.
Ono što nam ova predstava daje jest uvid u drugu stranu, onoga što se događa u našoj glavi dok izgovaramo rečenice tipa “dobro sam”, “danas je lijep dan” ili “želiš li nešto popiti?”.
Ne bih vam htjela više govoriti o radnji, ali po mojem mišljenju - najbolji dio predstave je dialog/monolog između majke i sine, Ksenije i Kreše, gdje na vidjelo izlaze sve njihove frustracije, neizgovoreni problemi i želje, sve ono što jedno drugome nisu u stanju izgovoriti, reći u lice.
Predstava je svakako za preporučiti. Scenarij je inteligentan i zabavan, glumci prvorazredni – osobito Ksenija i Krešimir. Stolice u ZeKaeM-u su udobne, ali niti predstava nije dugačka pa jednostavno zaboravite na vrijeme i guzu.
Pošto se radilo o premijari – u predvorju je priređen mala zabava s zakuskom. Sendviči dovoljni da nahrane manekenke i svježim jagodama, koje su mene najviše razveselile.
Vidimo se u ZeKaeM-u !
Post je objavljen 22.06.2006. u 23:35 sati.