za ovaj put sam odabrala lik bokčila
bokčilo, stari tovjernar (tovjerna znači krčma), pojavljuje se u komediji 'dundo maroje' u pratnji starog škrca na njegovom putu u potrazi za blagom i zabludjelim sinom. ovaj držićev lik ne samo da je u stvarnosti bio krčmar, nego se je čak tako i zvao. naime njegovo pravo ime bilo je nikola bočinović (bočilović, bokčilo), tovjernar.
potvrdu o njegovu identitetu daje jedan drugi izvor (autor niko kapetanić: 'konavoski epigrafički spomenici iz vremena dubrovačke republike', du, institut hazu, 2000.), koji smatra da je bokčilo jedan od braće bočinović/bočilović/bokčilović (čije je prezime formirano 1507.), koji je u potrazi za zaradom ostavio svoj rod i pošao u grad (dubrovnik). njegovi su živjeli u zaselku pridvor blizu pridvorja u konavlima.
ono što je zanimljivije i što je najvjerojatnije držića inspiriralo u stvaranju bokčila rustičnog lika je izgled i život ovog konavoskog seljaka nenaviklog na urbani život, ali obdarenog specifičnom retorikom, "što je autoru pružalo obilje mogućnosti za njegovu komičnu karakterizaciju".
ime nikole bokčilovića - bokčila pojavljuje se u zapisnicima kancelarije kaznenoga suda u dubrovniku između 1533-1557.
kako nigdje ne piše da je za nekoga radio, postoje dvije mogućnosti. jedna manje vjerojatna je, da je bio sam svoj gazda, da je prodavao vino u svom stranju i imao drukčiju slobodu i neovisnost od onog drugog tipa 'gazdinog' tovjernara. teoretski i u nedostatku stvarnih dokaza ta se mogućnost se ne isključuje. samo stranj je bio u iznajmljenom prostoru, ne i on. druga pak izglednija je, da je bio nečiji. e sad čiji, ne zna se, jer su oko njega i njegove obitelji izmiješana imena nekolikih plemićkih loza. tako se, u raznim okolnostima (koje neću detaljizirati) spominju i bone, tudisi i gozze.
idemo najprije vidjeti za što su tužili stvarnoga bokčila, kojemu je uz sve druge osobine iz realnosti držić dodao i karakteristke pijanice, nepuzdane i onemoćale osobe, kojemu čak ni ime nije izmijenio.
već 1533. za bokčilovo ime veže se vrlo težak i ozbiljan zločin.
kaže se da je silovao dragnu, sluškinju nekog gabrijela drumplice, poznatu kao vilana.
iz izvješća kancelarije se čita da ju je, dok mu je prolazila mimo stranj, nasilu uvukao unutra, pretukao ju, a potom silovao.
za taj čin je odležao u tamnici.
ponovno ga nalazimo na optuženičkoj klupi par godina kasnije, što će reći da nije dugo tamnovao za prvo zlodjelo. ovaj prijestup se dogodio 1539. godine. riječ je o tuči s đuhom ivanovićem, kožuharom.
----
stranj je podrum ili podkuća. koristio se za pravljenje i prodavanje vina i rakije, ali i za prodaju različitih domaćih proizvoda.
Post je objavljen 22.06.2006. u 20:44 sati.