Hvala na brizi...da, još uvijek sam tu...
Posljednjih sam dana tako prokleto demonstrativno raspoložena...a ne znam koji je razlog tomu...
Jednostavno se poželim među hrpom ljudi proderati iz sveg glasa, onako glasno...
Da me čuju svi.
Cijeli svijet.
Ali ne činim to.
Zašto?
Možda bi time povrijedila neke osobe, jer, istina uvijek boli.
Možda rezultat ne bi bio onakav kakav sam očekivala.
Možda bi svi samo reagirali onako:Gle ove glupače, zamara nepoznate ljude svojim problemima...
Možda i ne bi?
Da to napravim, bi li mi bilo lakše?
Kad se proderem i izbacim iz sebe sve probleme, čak i one za koje ne znam da su me morili jer sam ih čuvala duboko u sebi
Svaki puta kada bi izašli na površinu, samo bi ih gurala što dublje.
Tek kad shvatimo što nas smeta, možemo se suočiti s time.
(Isuse, zvučim kao neki priručnik za samopomoć
)
Ovaj blog je moj način da se "proderem".
Moj ispušni ventil.
Ako vam se ne čita, ne morate.
Uostalom, tko vas sili?
Ali ljudi,
......................PUSTITE ME DA PIŠEM!
primjetila sam da su postovi malo...zabrinjavajući za mene.
Sve je ok...doći će i nešto optimističnije
Post je objavljen 22.06.2006. u 19:17 sati.