Jesen je i liju kiše jer moje drage nema više
Sjetim se često na moju ljubav na staroj klupi ispod stare breze
Gdje mi je usne dala i nježno šaputala dragi bit ću samo tvoja i ničija
A sad jesenje lišče i starac na klupi pogled mu tužan srce slomljeno
Bore mu na licu u srcu duboki ožiljci možda bore od silnih kiša šta ih oko posla
ili od zime iz srca šta ga godinama brijala Siječa se starac na svoju prvu ljubav na prva šaputanja
a sad srce je napuklo i krvari i nezna šta želi jer kome više da se nada godine su prošle
a ona se nije vratila i sjedi starac ispod stare breze i sjeća se oka garava što je ljubio i sve njoj poklanjao
Ruke mu drhte bore na njima i usamljen pogled u daljinu
a bio sam tako veseo i zanesen tvojom ljepotom djevojko i sad jesenje liše
nježno pada kad ga povjetarac savlada i starac sjedi na klupi i prisječa se svega i da živim život ispočetka opet bih te volijo do god je svjeta jer ja sam samo starac koji se prisječa svega na staroj klupi a ti kad šetaš pruži starcu ruku zagrli ga nježno mu šapni pa nije kraj svjeta i reci mu da ga njegova negdje ljubav čeka
Post je objavljen 22.06.2006. u 17:54 sati.