Marketing
Propast
Propadam. Sve dublje i dublje u tamu. Tamu bez dna.
Tamu bez nade.
Bez svjetla, bez tebe.
Tišina, ta sumorna tišina.
Teška kao osjećaj gubitka.
Ne uspijevam vrištati.
Gubitak je prevelik.
Mjesečina je osvjetlila moje tijelo.
Moju praznu dušu opkoljenu ružama.
Nešto skriva.
Ne vrijedi tražiti. Svatko tko pokuša,
poreže se na svjetlucave, oštre bodlje.
Bodlje koje samo znaju za rane.
Krvave, možda neizliječive.
Kupam se u toj krvi, u toj boli.
Osjećam da nestajem.
Magija me obuzda.
Ili si to samo ti?
Jedini kojem bi dala da ubere ružu,
crvenu kao krv,
tamnu kao smrt.
Želim biti anđeo.
Anđeo smrti.
Anđeo vriska.
Anđeo boli.
Anđeo propasti.
Moja krila su strgana.
Moje ogledalo razbijeno.
Razapinje me, boli, probija.
Uzmi me!
Sotono, jesi to ti?
Ništa više nije bitno.
Sve sam dala,
pokloni su ostali neotvoreni.
Osjećam da nestajem.
Magija me obuzda.
Ili si to samo ti?
Jedini kojem bi dala da ubere ružu,
crvenu kao krv,
tamnu kao smrt.
Je li ovo smrt?
Je li ovo kraj?
Je li ovo bol?
Je li ovo ljubav?
Htjela sam vrt pun ruža.
Htjela sam zagrliti mjesec.
Zakrvariti tu srebrenu kuglu
da svi vide moju patnju.
Da nema više skrivanja.
Da nema više nijekanja.
Snovi se nisu ispunili.
Ne sada, ne tu, ne u ovom životu.
Osjećam da nestajem.
Magija me obuzda.
Ili si to samo ti?
Jedini kojem bi dala da ubere ružu,
crvenu kao krv,
tamnu kao smrt.
Oblačim haljinu od vatre.
Čekam.
Tijelo gori.
Trnje ruža pucketa.
Gotovo je.
Post je objavljen 22.06.2006. u 16:57 sati.