Marketing
Bu!
Osjećam se dobro ovih dana.
Naporno je bilo, ali isplatilo se i u većoj mjeri nego što sam se usudila nadati.
Vruće možda jest, ali barem je lijepo vrijeme.
Jučer je par nas bilo kod Blanke.
Pušila je travu, lamperija u sobi već je odavno upila taj miris, ventilator na stropu se okretao, pojela sam sladoled i nagnula glavu prema prozoru. Zrak je nosio miris trave prema meni i iako ne uživam baš u konzumiranju dotične, miris mi je pasao. I to svjetski.
Pila sam jednu slabo složenu crnu kavu, jela vrlo ukusno pecivo sa sirom i hrenovkom i pri povratku iz pekare Blanka i ja smo sjele na travu u Staroj Trešnjevki da poslušamo gospel koji se izvodio. Nešto je bilo dobro, nešto malo manje dobro, al eto- bilo je zabavno.
Jučer oko podne u tramvaju smo bili T., S. i ja.
Nasuprot nama sjedilo je oko pet-šest klinki u rasponu od devet do dvanaest godina po slobodnoj procjeni koje su se vraćale s Jaruna. Na dvjema se očito vidjelo da su sestre. Imale su lijepu gustu smeđu kosu, tamne oči, svjetlu put i pjegice na nosu. Mlađa je pogledala u mene, onako preplašeno kako to neka djeca inače rade kad me vide. Okrenula se i skrenula pažnju još dvjema-trima curicama i počele su se kolektivno došaptavati i upirati prstom u mene.
Bila sam pomalo nervozna od vrućine i namršteno sam pogledala ravno toj djevojčici u oči. Ona me opet pogledala prestrašeno i okrenula se k'o raketa na suprotnu stranu. Sigurno je mislila da sam ljuta na nju. Al kad bolje razmislim... ne ljutim se više. Komično mi je to pomalo, kako ljudi ne znaju. Kako se djeca s time ne susreću i zbog toga ne mogu razumjeti.
Razvila sam i jednu pomalo bezobraznu naviku otkad je toliko vruće da nosim odjeću bez rukava.
Stanem na kraj vagona u tramvaju tako da osoba koja izlazi na zadnja vrata vidi lijevu stranu mog tijela. Vidim njihova lica u prozorskom staklu, vidim kako se zablenu u mene.
Neki dan sam se tako jednom čovjeku od pedesetak godina koji je imao konobarsku pregaču i sličio na Spocka okrenula i nasmiješila.
Bilo mu je neugodno za popizdit.
A šta ću ti ja, dragi moj... navikni se.
PS.- prekjučer su mi se nakotili mladi pauci u kutiji gdje držim vatu. Uzela sam skriptu i mlatila po vati dok ih nisam svih desetak svela na jednu dimenziju- pluskvamperfekt. Gamad mala mnogonožna. 
Živili mi vi! 
I uživajte u ljetu... 
Post je objavljen 22.06.2006. u 14:05 sati.