Marketing
Oči pamte sve...
Oko nas je zavladala tama. Nikakva svjetlost do nas nije dopirala osim mjeseca koji se žuto smijao promatrajući zaljubljene duše. Klupa zaboravljena od ljudi, nagrižena od vremena, izlizana od nezainteresiranih pogleda tu noć bila je naše mjesto. Samo naše mjesto. Jedini svjedok naše ljubavi. Jedini svjedok istine koju donosi noć. Svjedok suze koja je neprimjetno kliznula niz moje lice i izgubila se negdje na mojim grudima. Ali ta suza nije nosila tugu…ona je nosila sve naše uspomene i trenutke. Kažeš da ruke pamte, ali ja ne mislim tako. Oči pamte sve. Moja suza je bila suza naše priče, ne tako lijepe priče, ali ipak naše. Priča koja je daleko od kraja. Mi smo daleko od kraja. Tako smo lijepi…blistamo i drugima je teško gledati nas zbog sjaja naših očiju. Ponovno ti kažem, oči pamte sve. A sada me poljubi, onako kako ja volim…tu, na trošnoj klupi, ispod žutog mjeseca… Hajde, zasjenimo ga svojim očima.
Post je objavljen 22.06.2006. u 13:31 sati.