Marketing
taken by the memories... of all that i've been trough...
Okruzena nistavilom... lutam... prazni pogledi upereni u mene... vide samo povrsinu... vide samo smijesak... vide samo srecu.. vide samo ispunjenost... no zapravo... sto samo ja vidim... to je plac... to je tuga... to je praznina... nitko me ne poznaje... niti ne zelim to... onda bi me svi gledali drugacije... onako kako zasluzujem... pogledima punim gadljivosti... punim odbijanosti...
nista nije isto... nista... bilo je bolje... bilo je gore... pocinje biti jos gore... neznam sto cu... neznam kuda cu... zbunjenost... samo praznina...
plac... zbog sestre... zbog obitelji... zbog zivota... svega mi je dosta... svih mukotrpnih i iscrpljujucih smjesaka... svih tih gluposti... no nemogu to maknuti... nisam nista bez toga... bez glume... bez maske... bez toga bila bi prozirna... bila bi nista... zapravo, ljudi bi vidjeli da sam nista... vec jesam nista... cudim se svaki put kada nesto osjetim... kada vidim svoju sjenu... cudim se svakoj suzi, svakom umjetnom smijesku... svakom dodiru.. svemu... svemo sto dokazuje da postojim.. jer ne osjecam se tako... makar se cinim sretna... i jesam sretna u neku ruku.. nemogu zaboraviti.. nemogu maknuti... nemogu nista uciniti sa tom boli proslosti... sadasnjosti... buducnosti...
Post je objavljen 22.06.2006. u 10:26 sati.