Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/missfreud

Marketing

DO SADA DOSADA OD SADA SADAKO HOĆE ŽIVJETI

Šta u biti označava rič dosada? I kad nam je dosadno,kad mislimo da ništa ne radimo,opet nešto radimo. Radnja(kakva-takva)je i :

-spavanje/ne spavanje(objašnjeno suficitom kave,a u biti postoji neki dublji razlog)
-ležanje/izležavanje/zaležavanje/doležavanje/odležavanje/kako vam drago
-sanjarenje
-buljenje u prazan zid(okarakterizirano i objašnjeno pomnim proučavanjem zidne teksture)
-smijuljenje(koje nije izraz sreće već posljedica nekontroliranog zatezanja lica)

…sve to ipak označava nešto šta iziskuje određen napor,odnosno ne baš napor u smislu fizičkog,više je na nekoj mentalnoj bazi. U suprotnom to onda ne bi spadalo u skupinu glagola. Jer,naime,kao što svi znamo,glagol nam govori šta subjekt radi i šta se s njim događa,tj. označava radnju,stanje i zbivanje. Dakle,ne može nam biti dosadno sve dok ono šta činimo spada u skupinu glagola.

…ako pak raščlanimo rič DOSADA na DO i SADA,možemo zaključiti da nam je dosta DOSADAšnjeg tijeka događaja u našem životu pa onda onda taj trenutak DOSADE možemo shvatiti kao trenutak spoznaje da nam je život zasran,što bi značilo da je svaki DOSADNI trenutak u biti prekretnica,novi početak. Svaki put kad vam je dosadno,u vama se u biti javljaju revolucionarne ideje i……..zato kad vam neko slijedeći put kaže da ste dosadni,on zapravo podsvjesno pokušava reći da bi vaš odnos trebao skoknuti na viši nivo,da trebate okrenuti novu stranicu,zakopati ratnu sjekiru,dopustiti da vam upadne sjekira u med…drvosječe su sveprisutni-pa tako i u jeziku... drvosječa je baš lipo logična rič,zadivljena san…drvo-sječa,dakle siječe drvo;točno opisuje njegov posao,a ne nazivi nekih drugih poslova koji nemaju veze s onim šta obavljaju,pa ni s mozgom(ajme koje je ovo bilo skretanje s teme) užas.
……………………uostalom,koga briga je li mačka crna ili bijela………………………

I tako…jedva čekan ekskurziju,iako je to sad udaljeno svjetlosnim godinama,ništa mi se ne da(ali mi NIJE dosadno),vrime uglavnom provodim gledajući televiziju,glupe ljudske face,pokoju životinju,s vrimena na vrime tipkovnicu,maglovite ljudske siluete(koje ponekad ispadnu nežive stvari)-ali samo kad skinem naočale ili leće…šta je uglavnom na plaži…ja mislin da kita ne bi skužila da se uvati brčkat kraj mene u plićaku.Ja bi se vjerojatno pitala kako san to doplivala blizu neke stijene ili nešto.Sad san se sitila kad san se prošle godine izgubila na plaži na Srimi-sva srića da je mater skužila da polu-slipo,već panično,hodan ka debil pa je došla po mene. Ajme koji grozan osjećaj.


Ovo je opet ispalo dugo,a nisan imala namjeru…



Post je objavljen 22.06.2006. u 00:41 sati.