Marketing
oblacno popodne #2
***
Njegova ruka na mojoj raspustenoj kosi
tapkala je, trazeci tok mojih utihnulih
misli.
Suteci, mislila sam da mi glatke, fine
i prepredene misli zrakom plutaju do
njegovog zamisljenog pogleda.
Treptao je, kao da zna koliko nebu
treba da prospe kisu po vec utrnuloj kozi
nasih usnulih ruku.
Kucalo je, kucalo je njegovo srce,
sumeci nezaustavljivim rijekama krvi,
slice onoj kisi koju nenamjerno
iscekujemo. I dalje bez rijeci, njegov
ispitujuci pogled govorio mi je da su
moje misli daleko od... njega. Okrenuh
glavu prema prozoru. Udovi su mi klonuli,
njegova ruka na mojoj glavi postala je teska,
sumorne niti oblacnog, kasnog poslijepodneva
nerazgovijetno su ispunjale ono malo svijetla
sto je lebdjelo u utjesnom mraku koji
je tamna kisa oplakivala izmedju
nas.
***
Post je objavljen 22.06.2006. u 00:35 sati.