Rastanak
Od svakog vjetra riječi diže se prah zemaljski, i besan od zlovolje zloduh sumnje.
Na nebranjenoj strani lica, čitavi bijeli dan rastaju se i mrse tihe vlasi.
Ne slute suputnici da smo se razišli davno, nauživši se puta.
Noseći dvije pare, skršeni u povodanj, jer nitko ovdje ne živi bez tuge.
Post je objavljen 21.06.2006. u 22:43 sati.