Znate li ono, tip sjedi i lista dosjee. Kroz glavurdu mu zuji slika lica jedne svjedokinje i ne može više misliti na slučaj. Jebeš serijskog ubojicu kad je tu ona slatka plavuša dugih nogu. I baš bi bilo lijepo da ona dotrči na vrata sva mokra od kiše.
Uto bljesne munja i netko zazvoni na ulazna vrata. Lik hvata pištolj i kreće ka vratima, oprezno otvara, a tamo ona.
Ja nisam murjak s magnumom, ja sam student s perom i papirom (tj. kompom i blogom) i Ona u mom slučaju nije dugonoga plavojka, već nešto puno, puno bolje. I ja ne listam dosjee, ja učim anatomiju i pišem pričice i pjesmice. I danas sam već nešto nažvrljao tu na blogu. I pomislio kako bi bilo lijepo da mi se javi. Al, jebiga, život nije film. I negdje između trena kada sam stisnuo "Objavi post" i daljnjeg zujanja po blogovima, zazvonio mi je mobitel. Dugo nije bila u kinu, kaže. I sad jurim van da se nađemo...
Život NIJE film.
Filmovi su sranje. (čast iznimkama)
A život je puno bolji od toga.
Post je objavljen 21.06.2006. u 20:19 sati.