Hm, imam dosta toga za pisat... inspirirana nedavnim događajem, a i događajima prije toga događaja... Samo bi tila pisat o životu. Jebeš ti takav život! Rodiš se zdrav, a i ne zaspeš više ko čovik nego ko mrtvac...da se tako izrazim. Oprostite na teškim riječima, svi oni koji me poznaju, ali trenutno mi opće nije do šale. Ove godine sam bila na više sprovoda nego u cijelom svom životu...ono groblje će mi ostat zauvijek urezano u pamćenje... Najgore od svega je to što odu osobe kojima je život tek u biti počeo... I onda se ja pitam šta je to život?! Čuj, ko sam ja sad da ja tu filozofiram?! Ipak, definicija života ne piše ni u mojoj knjizi iz biologije, a kamoli ću se ja ić pravit pametna... Ali evo, da smirim dušu, malo pišem, je li... Čovjek se probudi... Obavlja normalno sve radnje koje je obavljao svaki dan...a nema pojma da mu je to možda zadnji dan... da neće doživjet sutra. To se može dogoditi bilo kome od nas. A toga postanemo svijesni tek kad se dogodi... ne nužno nama. Jeste vi svijesni toga... Svaki korak koji mi napravimo, svaki pokret, svaki otkucaj srca... mi time u biti riskiramo život! A ako ne želimo riskirat život, onda bi nam najbolje bilo da cjeli dan ležimo u krevetu i ne mičemo se da se ne bi negdje spotakli, pali i možda se negdje lupili glavom...i više nas nema! Iako, ni tad ne bi bili sigurni(da ležimo u tome krevetu stalno, jel...)! Na ovom svijetu nikad nećemo bit sigurni. Zato vjerojatno smrt i postoji! Ovaj post bi tila posvetit svim mladim osobama koje su poginile u jako kratkon periodu vremena u mom gradu, a i šire. Samo toliko. Hvala na čitanju!
Post je objavljen 21.06.2006. u 19:57 sati.