S visoka i gotovo omalovažavajući, izbornik Zlatko Kranjčar je za Hiddinkove taktičke i igračke pretumbacije govorio da ga se uopće ne tiču i da ovaj to vjerojatno radi jer se prilagođava (snažnijem) suparniku. Kako onda shvatiti to da je nakon popodnevnog treninga, posljednjeg u Bad Brückenauu prije odlaska na odlučujuću utakmicu u Stuttgart, kako doznajemo iz baze naše reprezentacije, najavio da će Hrvatska umjesto dosadašnjim, standardnim i uhodanim sustavom 3-4-1-2 protiv Australije zaigrati u formaciji 4-3-1-2?
Je li to najava da se i Kranjčar senior dosjetio da bi i Australiju i njezine igre na Svjetskom prvenstvu trebalo uvažavati, pa se počeo bojati našeg posljednjeg suparnika u skupini koji bi nam mogao biti i posljednji ako kojim slučajem ne pobijedimo? Ili je to možda ipak posljedica analize koja je dovela do smislene odluke da se suparniku može najuspješnije oduprijeti ovakvim sustavom igre. Činjenica je da je kao libero najavljivan Dario Šimić javno govorio da ne želi igrati libera, Igora Tudora izbornik treba u veznom redu, a treći izbor je 'tek' Mario Tokić. Roberta Kovača nema jer odrađuje žute kartone, a kako je drugi kandidat za mjesto libera 'otkazao poslušnost', možda Cico i nije imao boljeg izbora nego promijeniti sustav...
Izbornik stalno uvjerava javnost da je sve u redu, da je njegova momčad u potpunosti disponirana i obećava pobjedu protiv Australije. Međutim, najava da će umjesto Ivana Klasnića u vrhu napada uz Dadu Pršu zaigrati Ivica Olić ruši tu idilu na kojoj se iz tabora reprezentacije toliko inzistira. Klasnić, kaže izbornik, nije ispunio očekivanja i njegovom je igrom Cico nezadovoljan jer ovaj ne pridonosi dovoljno napadu na zadnju liniju protivničke momčadi, za razliku od silno požrtvovnog Prše koji se u takvim stvarima troši čak i previše.
Olić je poznat kao igrač koji stalno napada suparničke braniče, već u začetku kvari suparničke akcije i tako u dobroj mjeri pomaže veznom redu, pa bi takva igra očito trebala rezultirati lakšim oduzimanjem lopte suparniku. Sve bi to bilo sasvim logično kada ne bismo znali da je Olićevo zdravlje u priličnoj mjeri narušeno i da je on sve samo ne tjelesno spreman za 90 minuta ratničke utakmice protiv čvrstih Australaca. Na prvi pogled nelogično je i da u utakmicu u kojoj pod svaku cijenu moramo pobijediti ulazimo s, barem na papiru, defenzivnijim sustavom igre od dosadašnjeg. Taktika je, međutim, samo postava na terenu, a realizacija iste na terenu ovisi koliko su ofenzivne zadatke dobili pojedini igrači. Nadamo se da Cico Kranjčar ovom taktičkom postavom, možda iznuđenom, kako smo već ranije objasnili, nije odstupio od krucijalnog dijela svoje nogometne filozofije - napada!
Jasno je da nogometaši na kraju utakmice protiv Australije moraju biti 'sa štitom ili na njemu', odnosno da je to jedna od onih utakmica u kojima svi koji su na dispoziciji moraju 'poginuti'. Nadajmo se da je naš izbornik sve dobro proračunao i predvidio jer Hrvatska je u Njemačku došla, u najmanju ruku, proći prvu rundu natjecanja!
Prema najavama, Hrvatska bi protiv Australije trebala zaigrati u sastavu: Pletikosa - Šimić, Tomas, Šimunić, Babić - Srna, Tudor, Niko Kovač - Niko Kranjčar - Olić, Pršo.
Post je objavljen 21.06.2006. u 19:34 sati.