Marketing
SMISAO ŽRTVE
Znate, zapravo ne znate, ja imam dosta težak (nije on tako težak koliko je rano počeo) oblik reumatoidnog artritisa. I on je najjači u zglobovima šaka. Obiju. I sami znate da dosta pišem. 
Ali ono što vi čitate nije ni 10% onoga što ja pišem. Pišem puno, često, svaki dan. A ruke me bole. Ma nek bole. Znam da ima ljudi kojima bi bilo žao da prestanem pisati. Eto, u toj spoznaji nalazim smisao svoje boli. Ruke bi me boljele (možda manje, nisam nikada probala) i u mirovanju. Ovako ja svojoj boli dajem smisao. JA ga dajem. Pronalazim ga. Znam da me šake bole baš zato što njih najviše «trošim». Trebate vidjeti ponekad grč na mojem licu kada krene bol... Ali odmah nakon nje slijedi osmejh (u boli) jer znam da će ta moja ruka nekoga razveseliti. Kome je od vas palo na pamet, da je pisanje za mene daleko veći fizički napor od nošenja 50 kg špeceraja? Ja vam to darujem kao primjer, ja ne cendram. Ne žalim se. Prerasla sam to. Ne glumim žrtvu. Prenosim vam poruku. Ja bih pisala bez obzira na bol. Čak su me nagovorili da na rate (cca 2567 rata, šalim se,) kupim notebook. Da ne moram pisati rukom. Bilo mi je žao reći im da ni to nije baš lako. Barem meni nije. I po tipkovnici radim prstima. A čime bih? Teže mi je oprati zube nego premještati namještaj. Ali nema veze. Još uvijek mogu pisati I davati i pronalaziti smisao.
Kada sami trpimo, obično se to zove bijeda, a kada sa drugima trpimo – samilost.
Ako se Bog sakrije ne moram ga tražiti. On hoće vidjeti da li ću hodati po vjeri, umjesto po pogledu. Ako Bog moje molitve pusti kao lišće u jesen na zemlju, to je doba pouzdanja. Pričekaj malo, vidjeti ćeš, proljeće će doći. J. Briscol.
Post je objavljen 21.06.2006. u 16:51 sati.