Uz negodovanje zbog termina promocije K.-a koji je usred ovih paklenih vrućina, premda pozivajući vrli kolektiv, donosim izvještaj s ručka s Ljačem. Sasvim spontano drug Ogipirogi, Ljač i ja našli smo se na zajedničkom ručku danas popodne. Nakon Ogijevih prigovaranja na moje navodno postmodernističke navike prehranjivanja (jučer hare-krishne a danas 2x pomfrit, rizi-bizi i zelena salata - kaj je tu čudno!?), uslijedila je kvazi filozofoska rasprava u kojoj je Ogipirogi moj navod da svako filozofiranje počinje i završava u pitanju usporedio s Despotovim izjavama. Dakako, na negodovanje Ljača. Zatim je Ogi sasvim u skladu sa svojim opisom (vidi lijevo) citirao svog oca koji rekoše da se okani teoretiziranja i da treba živjeti, što je trebala biti replika na Ljačev citat Despota ("filozofirati i živjeti je jedno te isto"). Uspjeh dijaloga je upitan, posebice ako navedemo da je Ogipirogi za vrijeme važnih Ljačevih zaključaka o uredništvu i Tibetancu cijelo vrijeme buljio u stol iza mene i u djevu koja je sjedila tamo. Kad smo odlazili njen nas je dečko otpratio samoj stvari prikladnim pogledima... Plus Ogiju za anegdotu o Krleži. Minus za nerazumijevanje biti jezika. Plus Ljaču jer je nakon što mi je ukrao šnitu polumokrog kruha otišao po još 3 i zamijenio 2 soka od jabuke za 2 soka od naranče koji su bili jednako tako loši.
Flego
P. S. Slika lijevo samo za Oksija i u inat Kockinim afinitetima. Za neuke: Keyra Augustina - najljepša guza svijeta.
Post je objavljen 21.06.2006. u 14:51 sati.