Marketing
chichen itza, meksiko
Rusevine Chichen Itza su najposjecenije rusevine Maja, vjerojatno zbog svog smjestaja blizu velikih kupalista. Nalaze se u sredini Yucatana i udaljene su oko 200 km od Playe del Carmen. Voznja do tamo je bila najdosadnija na cijelom ovom putovanju. Yucatan je potpuno ravan, uz obalu su pjescane plaze, a unutrasnjost je pokrivena sumom/dzunglom. Dosadno za poludjeti, pogotovo u usporedbi s nekim drugim krajolicima koje smo do sada vidjeli.
Na rusevine smo srecom stigli prije najvece navale turista pa smo cak uspjeli napraviti par slika bez copora ljudi na njima. U meduvremenu smo veliki poznavatelji rusevina, ali svaki put me ponovo iznenadi kako su svake rusevine ipak posebne, prepoznatljive i drukcije od ostalih. Ovdje je specificno da su ukrasi na zidovima i zidni reljefi ostali ocuvani bolje nego igdje drugo, a osim toga se ovdje nalazi najvece igraliste gdje su Maje igrali svoju omiljenu igru loptom. Ova igra je bila zajednicka vise-manje svim predspanjolskim narodima koji su zivjeli na podrucju Centralne Amerike. Nisu poznati svi detalji o pravilima igre, a najvise rasprava se vodi o tome tko je bio zrtvovan: gubitnici ili upravo pobjednici? Steta je da se kod Chichen Itza nigdje ne mozes popeti. Prije je bilo moguce popeti se na najvecu piramidu El Castillo, ali to su ukinuli jer su konstatirali da se piramida unistava od penjanja tolikog broja ljudi.
Piramida El Castillo.
Nekoliko sati kasnije kad smo vec bili spremni za otici, shvatili smo kako to izgleda kad busevi, busevi i busevi puni turista stignu na isto mjesto. Svuda ogromne grupe ljudi, hodaju kao stada ovaca iza svojih vodica, ne mozes nigdje ni minutu biti sam. Uzasno.
'Kos' na majanskom igralistu.
Zidni reljefi.
Na putu natrag, buduci da smo zahvaljujuci autu mobilniji, odlucili smo posjetiti nesto specificno za Yucatan. Iako je krajolik tu, kao sto sam vec rekla, jako dosadan, ipak ima Yucatan nesto zanimljivo. To su tzv. cenote - spilje s jezerima podzemne vode. Nalaze se na cijelom poluotoku, a bas negdje izmedu Chichen Itze i Playe del Carmen nalaze se dvije koje bi prema pricama trebale biti stvarno zanimljive. Sisli smo s autoceste i bez vecih problema nasli put do prve cenote. Nakon sto smo se rijesili mnogobrojne male djece koja su nudila cuvati nam auto za par pesosa (da nam ga nitko ne bi ukrao), spustili smo se u spilju. E, to je bilo stvarno spektakularno. Svugdje stalaktiti i stalagmiti, a na vrhu spilje otvor kroz koji ulazi danje svijetlo. U sredini jezero podzemne vode kristalno cisto i plavo. Vidjela sam puno malih crnih riba kako na povrsini plivaju, ali to me nije sprijecilo da se ovdje okupam. Bilo je savrseno. Voda je bila malo prohladna, dobro doslo osvjezenje nakon vrucine u Chichen Itza. Ovo je najbolje kupanje koje sam imala u Meksiku. Plivas u spilji, iznad glave ti stalaktiti (ili su to stalagmiti?), polumrak, to je sve skupa bilo donekle zastrasujuce, ali upravo zbog toga toliko posebno. Kasnije smo posjetili i drugu cenotu i ovdje se isto okupali. Ova je u sredini imala stablo koje se uzdizalo sve do otvora u plafonu. Moram reci da se Bart bio malo uspanicio zbog riba (pa tko bi rekao da je on ikad u zivotu ronio?!?), ali nisu bile velike pa se nisam toliko uzrujala. Kad bi mi se nasle na putu, pocela bi malo lupati po vodi, pa bi se razbjezale. U svakom slucaju je posjet cenotama bio nezaboravan.
Prva cenote.
Druga cenote sa stablom u sredini.
Na putu do cenota smo imali jos jedan lijepi mali dozivljaj. Prolazili smo kroz jedno selo i ja svuda vidim natpise: "cocos frios". Znam da to znaci 'hladni kokosi', ali nije mi jasno sto oni tocno pod tim misle. Iz znatizelje smo se zaustavili, dok su nas stanovnici sela temeljito proucavali, i narucili dva. Hladni kokosi su bili doslovno hladni kokosi: ohladeni kokosovi orasi koje ti na licu mjesta otvore, stave slamke u njih i tvoje je pice gotovo. To je bio prvi put da sam pila kokosovo mlijeko. Sto se mene tice, nije imalo ni okus kokosa ni mlijeka, nego je bilo vodnasto. Jednom drugom prilikom smo jeli kokos izrezan na komade. Prvi zalogaj me totalno iznenadio. Ocekivala sam nesto socno, kad ono kokos je super tvrd, a najzanimljivije od svega je da ima vise-manje manje okus bajame. To me zapravo ne bi trebalo toliko iznenaditi, kokos je vrsta oraha, ali ipak je bilo cudno. Ovakvi mali dozivljajcici me uvijek oduseve i vec samo zbog njih se vise nego isplati putovati.
Nase kokosno pice.
Post je objavljen 24.06.2006. u 16:42 sati.