Očito je da sam zapostavljao one koji me beskrajno vole, koji su bili samnom u svim trenutcima, bili oni dobri ili loši i koji su mi uvijek bili potpora. A najviše sam zapostavio njega, koji mi je svaki trenutak kada sam se loše osjećao poklonio smiješak i svoju bezuvjetnu ljubav i divljenje. Ne mogu se ni sjetiti kada sam se zadnji put poigrao sa njime, a da ga nisam neuljudno odbio. Pretvorio sam se u svog oca, a to ne želim! I to ću popraviti.
Post je objavljen 21.06.2006. u 13:27 sati.