Marketing
Vela Straža (237 m/nv) - Šolta
Nedjelju smo umjesto na planiranoj turi po sjeverozapadnom dijelu Biokova proveli na Šolti, «penjući» se na jednu od najnižih kontrolnih točki HPO-a. Kad smo kretali na put, vrijeme je bilo idealnije za kupanje, nego za hodanje po onoj vrućini. Na trajekt smo se, nakon kupljenih karti po cijeni od 28 kn po osobi, ukrcali u 11.15 i nakon malo manje od sat vremena plovidbe pristali u luci Rogač na Šolti. Mjesto me se nije nešto posebno dojmilo. Vjerojatno zbog pustoši koja je vladala u njemu, ali to je doduše bilo i za očekivati s obzirom na fjakasto vrijeme. U pristaništu su putnike dočekivala dva autobusa. Ukrcali smo se u naš za Gornje Selo i Stomorsku i krenuli na 20-minutnu vožnju do Gornjeg Sela, koje je inače udaljeno svega 10 km.
Pogled na splitska vrata
Da ne bi bilo zabune, dva najveća vrha Šolte se zovu jednako: Vela Straža. S tim da je najviši visine 237 m/nv i nalazi se na istočnom dijelu otoka, dok je niži visine 208 m/nv i nalazi se na zapadnom dijelu otoka. Bili smo jedini putnici u autobusu, pa mi je nije bila jasna rentabilnost ove linije s obzirom da su od nas utržili svega 22 kn. U Gornjem Selu smo se iskrcali ispred crkve, a onda krenuli u smjeru Stomorske.
Križanje prema Veloj Straži
Nakon samo par minuta hoda smo došli na raskrižje ispred spomenika poginulim borcima NOB-a iz ovog kraja, nad kojim se nadvijaju dva visoka čempresa, gdje desno počinje markacija. Na tom mjestu nas i putokaz upućuje kojim putem prema Veloj Straži. Asfaltiranom cesticom, kroz naselje u donjem dijelu i borovu šumu s pokojim čempresom uz put u gornjem dijelu, stižemo pred groblje nakon 15 minuta hoda. Na tom mjestu prestaje asfalt i šumskom cestom nastavljajući pratiti markaciju nakon dodatnih 15 minuta hoda stižemo na vrh, koji je označen velikim kamenim križem kojeg smo uočili još sa ceste u Gornjem Selu.
Staza kroz borovu šumu
Križ se nalazi na kamenom humku do kojeg vodi desetak skala, a pod križom je napisano da ga podižu mještani ´92. u spomen rađanja hrvatske države. Na jednoj od skala se nalazi natpis s imenom vrha i nadmorskom visinom, a metalni žig je ubetoniran u skalu poviše. Zizi je prošlog tjedna nabavila jastučić za žigove, pa je svoj Dnevnik uljepšala novim žigom. Dosad bi se uvijek ljutila kad bi došli na vrh i uočili da nigdje nema jastučića. Nakon fotografiranja i kraćeg uživanja u pogledu s vrha, koji zbog izmaglice i nije bio nešto posebno tog dana, krenuli smo prema moru i prijeko potrebnom osvježenju.
Vela Straža
Vratili smo se opet na glavnu otočnu prometnicu i njegovu žilu kucavicu, te se uputili u smjeru 3 km udaljene Stomorske. Srećom nismo dugo hodali asfaltom po onom zvizdanu, jer se neki dobronamjerni vozač sam ponudio da nas prebaci do Stomorske. Kad sad na to pogledam s vremenske distance, još sam mu zahvalniji na toj gesti. Ubrzo smo stigli u Stomorsku i od njega pokupili par savjeta o lijepim plažama, te se uputili u njihovom pravcu. Silaskom u mjesto nam je prvo u oko upalo da je iznenadni vjetar znatno uzburkao morsku površinu. To nas ipak nije pokolebalo i krenuli smo u potragu za kojom zaklonjenom valom. Zbog nje smo propješačili više nego maloprije dok smo se uspinjali na Velu Stražu, ali se doista isplatilo. Bila je dovoljno daleko od mjesta i potpuno pusta. Idealna za sve vrste morskih radosti.
Pauk i njegova mreža
Vrijeme se u međuvremenu čak i naoblačilo, ali kiše opet ni za lijeka. More je usprkos svemu bilo iznimno ugodno za kupanje. A tijekom našeg izležavanja na plaži čak se i jedan zec osmjelio prići nam, ali dok sam se mašio za foto-aparat, već je nestao iza obližnjeg suhozida. Na kraju smo i utakmicu protiv Japana propustili, ali je ionako upitno jesmo li štogod uopće i propustili. U 17 h smo se uputili natrag prema centru mjesta, odakle nas je autobus vratio u Rogač na trajekt. Povratna vožnja je trajala duže, jer se autobus s glavne ceste spustio i do Nečujma. Očito ga je ujutro preskočio, jer smo ionako bili jedini u autobusu, a sad se već fino popunio. Isto takva situacija je vladala i na trajektu. Očito su mnogi koristili produženi vikend.
«Naša» vala
Eto, tako je prošla naša nedjelja. Malo «penjanja» i puno više kupanja i izležavanja na plaži. Takvi će uostalom većinom i izgledati svi naši postovi ovog ljeta, jer je srećom još puno otoka u sastavu HPO-a.
Post je objavljen 21.06.2006. u 12:57 sati.