Kao kad sanjate svaki minut svog života, traje mjesec dana. Živite u pansionu s Victorom Hugom,
dok u kuhinji Satie piše skladbu za vas. Monet vas vodi u D'Orsay i Pompidur, a s Baudelairemo obilazite
stanove poznatih faca na Pere-Lachaiseu u jednoj ruci držižeći vino, a u drugoj kameru.
Sanjam tisuću na sat brodove koje pravimo od papira i plovimo uzastopce ulicama Pariza.
A onda se probudim, i pitam se: gdje je svo to vrijeme prošlo?
Mahatma me dotaknuo 4.put po redu, ali opet je otiša u maniri crvenoga, kao obično.
Ne mogu se naviknuti na te njegove odlaske, čak iako se nismo ni propisno upoznali.
Kad se vidimo, jednom, to će biti ljubav na prvi pogled.
Za sad čekam i ližem slanu kožu.
Vrijeme mora je opet počelo.
Post je objavljen 21.06.2006. u 10:47 sati.