Čitajuci brojne kolumne, teme, prateći emisije i reportaže o posasti turbo folka, neminovno je konstatirati da se ova potkultura tumaci iskljucivo kao vid zabave, a samim tim stvaraju se odnosi „pro et contra“, ali se bezrezervno zanemaruje njen postanak kao subkulture.
Kada sam napisao da je to najvece zlo poslije rata na tlu ex-Jugoslavije zaboravio sam naglasiti da je to zlo upravo pupcanom rupcom vezano za njega. Turbo folk nije samo produkt rata, vec je zajedno sa kriminaliziranjem drustva, sivom ekonomijom kako podrzavao raspad moralnih normi jednog drustva, vec je kao vazna komponenta instaliran u novi sustav vrijednosti zajedno sa ratnim profiterstvom, kultom kriminala, sile, nasilja, korumpiranosti i negacije svih gradjanskih i ljudskih vrijednosti.
Milosevicevska rezimska strategija nije se zadovoljila samo manipulacijama i obezvrjedjivanjem ljudskih zivota, vec je gebelsovskom metodom kontrole medija izvrsila udar i na svijest covjeka nametnuvsi mu idealizirani seljacki (papanski) nacin zivljenja. Turbo folk je kao muzicki kic namijenjen bio prvenstveno jedinoj ratnoj dividendi (ratnom profiterstvu), novoj kasti balkanskih biznismena i „novokomponovanih“ bogatasa, koji ne samo da su ga dozivljavali kao muzicki konzument, vec su veliku novcanu masu (zaradjenu na nesreci naroda) investirali u njega obezbijedivsi mu jednu nezapamcenu medijsku prezentaciju, zato, ne treba ni cuditi sto je ta muzika, jos u postanku, bila odraz agresivnosti sa sadistickim i pornografski erotiziranojj ikonografiji.
Turbo folk, u stvari, nastao je kao bolan krik (pjesme su upravo takve) jednog neuspjelog prilagodjavanja seljaka urbanom nacinu zivljenja, ali seljaka koji su raspolagali milionima maraka. Urbanizacija sela i ruralizacija gradskih jezgra upravo su najjasnije simbolizirani u ovom muzickom smecu-turbo folku. Turbo folk postao je surogat za izvornu narodnu muziku, jer je preuzeo samo neke njene elemente, ali je u biti, nadopunjen erotikom, cak pornografijom nosio jednu sasvim drugu muzicku poruku od one koju ima prava narodna muzika.
Kic estetika (vidjeti spotove) turbo folka zasnovana je na vrijednostima novca, kriminala, ekskluzivne garderobe i glamura; sinteza je estrade, mafije i politike. Dakle, ovaj destruktivni, ali lagan za konzumiranje napitak, svoj opstanak gradi na svima nama, ali ponajvise na onim naivnim a inteligentnim ljudima koji vjeruju da je u zabavi nezamjenjiv i da ga kao takvog i treba konzumirati.
Balkanski tečaj kulture moze se poistovjetiti sa modom, jer ih odredjuju dva primarna svojstva - nekonzistentnost i potpuna ravnodušnost prema dimenziji trajanja proizvoda. Medjutim, kada se jednom nacini obavezna povjesna bilanca, ukazat ce se jedino golo lice barbarstva. Kao simbol takvog golog lica bez dvojbe je pjevaljka Ceca Raznjatovic, zasticena najkrvavijim mafijaskim lobijem, koja je zabludjelo stado trebala (i uspjela) uvuci u blato populisticke kulture, jednog osobenog kica na sirim prostorima, a s ciljem da se vise uopće ne zapaza stvarnost kao stvarnost, vec da se kultura prepoznaje u slikama, koje su bez ikakve dvojbe samo jedna odurna fikcija.
S druge strane radilo se na unistavanju rock-a, jer je njegova marginalizacija povezana sa njegovim mondijalistickim odredjenjem. Turbo folk je survao citave narode u nacionalisticki kulturni ponor, gdje je cijelo drustvo kroz to neofolk smece na neki nacin etnomobilizirano. Stoga ce lik Rabma Amadeusa ostati tako upecatljiv, jer je ispoljio najvise smjelosti da se suprostavi jednoj masovnoj primitivizaciji, kako muzike tako i kulture općenito.
Upravo taj bapski, nana-empirizam i to valjanje po blatu i dovelo nas je tu gdje jesmo. Cak i to valjanje u blatu nije toliko pogubno koliko istina da se iz njega bas nikada i necemo izvuci, jer bitno je ispoštivati filozofiju stada da bi zivjelo u normali. Nebulozna izjava da se sa turbo-folk deponije moze pronaci i komadic ljepote (a kamoli njena univerzalna vrijednost) potencira i novu determinantu koju je plasirao kic da bi se odrzalo- rusenje etnitetskih granica i spajanje masa.
Turbo-folk moze jedino da rusi istinske vrijednosti koje etniteti posjeduju a spajati, svojim vašarskim karakterom, samo primitivizme.
Sve to, na zalost, znaci da je stvoren sirok front lobotomirane publike kojoj tesko da ima pomoci a samim tim onima koji zive u takvoj kulturoloski kontaminiranoj atmosferi moze jedino da se povecava imunost na sund i krvni tlak zbog nemogucnosti da se to zlo zaustavi
Nije rijec samo o vristanju na sceni kojekavih razgolicenih seljanki vec ugradnja pseudomuzickog cipa u mentalni sklop koji poslije prouzrokuje ostale kursluse s dalekoseznijim posljedicama. S druge strane slusajuci Mostar sevdah reunion, album A secret gate, shvati se ne samo koliko je nas etno prostor bogat u svjetskim muzickim razmjerama, vec kako je ovaj turbo folk sebe drsko uvrstio u milje narodne muzike. Narodna muzika, muzika orijenta, grcka i dance muzika samo su zloupotrijebljeni da bi se stvorio jedan sund-mutant koji ocito metastazira i na ljudskim mozgovima.
Post je objavljen 21.06.2006. u 10:12 sati.