početkom 20. stoljeća ljekarna se ponovo vraća u prizemlje, ali na drugu, zapadnu lokaciju, gotovo sam ulaz u kompleks.
"Lijepe i prostrane prostore s novim namještajem uredio je o svom trošku ljubitelj dubrovačkih starina i veliki dobročinitelj samostana Ignacije (Inje) vitez Amerling, o čemu svjedoči spomen-ploča u kaustru. No, premještajem, ona je izgubila na ljepoti svog interijera. Mnogo toga što je kroz stoljeća bilo u uporabi u ljekarni, smještajem u novi prostor i primjenom novih tehnologija, nije našlo svoje mjesto medu inventarom novih prostorija - kako oprema, tako i namještaj".
upravo to je bio i motiv franjevcima da te prvobitne alate, zdjele i inventar pospreme, urede i pohrane u muzej, koji je i otvoren 1938.
no nakon ww2, 1947., ljekarna je nacionalizirana, zadržavši do danas naziv: ljekarna kod male braće, dok je muzej ostao u vlasništvu fratara franjevaca male braće.
od 1955. vraćena je stara ljekarna u svoj izvorni prostor, gdje je u sklopu franjevačkog muzeja ipak zasebna cjelina.
Post je objavljen 21.06.2006. u 09:49 sati.