legenda o imenu 'mala braća'
prije nego ispričam jednu legendu vezanu za ovaj samostan htjela bi rezimirati najtragičnije događaje koji su ga zadesili kroz osam stoljeća opstojnosti na ovom tlu:
1. veliki potres i nakon njega požar (1667.) koji je uništio i ljudski trud i veliku dragocjenost;
2. napoleonovo doba. pod zapovjedništvom generala lauristona, 27. svibnja 1806. francuska vojska je zaposjela i crkvu i samostan. crkvu su pretvorili u konjušnicu;
3. napad srbo-crnogorske vojske 1991. i 1992., koja je ovaj graditeljski dragulj gađala namjerno i opet napravila takvu štetu za koju je trebalo i vremena i sredstava da se popravi. radovi su dovršeni tek 2004. u jednom (onom najznačajnijem dijelu).
legenda o imenu 'male braće'
legenda govori o dubrovačkim pomorcima. poznato je da su se ploveći svjetskim morima bogatili, što je bilo i na dobrobit 'republike'. plovidba je znala trajati i godinama.
riječ je o jednoj mladoj pomorskoj obitelji. nedugo nakon ženidbe, kapetan je morao otploviti. trudna žena ostala je sama. kad je došlo vrijeme poroda, umjesto jednog porodila je četiri sina. u to vrijeme bila je to neobična i čudna pojava, pa je žena od bojazni kako će biti izvrgnuta ruglu grada, ostavila jednog, a ostala tri stavila u kovčeg i po sluzi dala da ih baci u more.
muž se iznenada vratio i kad je prepoznao slugu i vidio kovčeg zainteresirao se za sadržaj i nije bio miran dok mu ovaj nije sve ispričao. kapetan je uzeo kovčeg s djecom i u najbližem redovničkom samostanu predao djecu redovnicama uz obećanje kako će snositi njihovo izdržavanje. sluga nije o tome smio ništa reći njegovoj ženi.
tako su prolazile godine, kapetan je obilazio djecu i plaćao njihovo izdržavanje, a sin kod kuće je rastao vjerujući da je jedinac.
no jedne godine kad se vratio s mora donio je četiri jednaka odijelca, jedno ostavi kod kuće, a tri predade redovnicama i zamoli ih da obuku trima dječacima. potom dječake povede kući. žena se izbezumila, jer nije među njima mogla prepoznati 'svoga' sina.
muž joj je tada ispričao što se i kako dogodilo i od tad su sva četvorica ostala u kući. prošle su godine, završili su velike škole, postali pomorski kapetani i obogatili se.
kad su se nakon mnogo godina ponovno svi sastali kod kuće, za sjećanje na svoj odgoj i sudbinu i u zahvalnost 'providnosti' koja ih je na takav način izbavila, odluče u gradu sagraditi veliku crkvu. po njima - dobrotvorima, dubrovčani tu crkvu nazvaše
'mala braća'.
(u: 'zbornik za narodni život i običaje južnih slavena'; m. margaritoni: "dubrovnik - između povijesti i legende", dubrovnik, državni arhiv, 2001.)
Post je objavljen 21.06.2006. u 09:12 sati.