...iliti kak se meni vrti u zadnje vrijeme po glavi, smijeh kao pistolj...jednako te moze ozlijedit...od malena se pitam kaj je to u ljudima kaj ih tjera da zive za tuđu bol ili da se ismijavaju drugima...osobno sam osijetil kaj to znaci, ko je procital broken soul post dolje negdje u arhivi...zna o cemu pricam...nakon tog iskustva sam odlucil da ne zelim da se neko osijeca kao sto sam se ja...pa sam pokusavo dobro procijenit situaciju kad je pogodan smijeh...lago bi kad bi reko da nije bilo situacija da mi nije doslo da puknem od smijeha al nisam htio zbog razloga da ne povrijedim doticnu osobu bez obzira kojeg spola bila...u zadnje vrijeme mi se mozda to odbilo o glavu kaj got velim nekim je ljudima to bila prigoda da me ismijavaju, sto je naravno dolijevalo vodu na moju mrznju prema tome....kaj da vam velim puknul sam ko vodeni balon i sve poprskal oko sebe...nazalost ostali su povrijeđeni oni koji nisu uopce trebali...al sam izgladil racune s onima koji su mozda zasluzili blazi oblik tog istog obijasnjenja al ja ko ja kad puknem onda je kraj svim zajebancijama...mislim da je sad tim stvarima kraj, bar s moje strane a oni koji budu rigali vatru...nebi im htio bit u kozi...
Post je objavljen 21.06.2006. u 03:41 sati.