Kad i Zlatousti kroči preko prozora, osjeti kako ga neka ruka zadržava za rame. Nije se mogao zaustaviti; tek kad je vani stao na zemlju, okrenu se oklijevajući. Kroz prozor se naginjala mlada djevojka s kikama.
"Zlatousti", šapnu ona. On se zaustavi.
"Hoćeš li doći ponovo?" upita ona.
Njen bojažljivi glas činio se kao puki dašak. Zlatousti zavrti glavom. Ona ispruži obe ruke, uhvati ga za glavu, i on na sljepoočnicama osjeti njene tople sitne šake. Duboko se nagnula, sve dok joj se tamne oči ne nađoše tik pred njegovima.
"Dođi opet", prošapta ona, i usne joj djetinjim poljupcem dodirnuše njegove.
Brzo je pošao za ostalima kroz mali vrt, posrćući preko lijeha cvijeća, udišući miris vlažne zemlje; ogrebao je ruku o jedan ružin grm, uzverao se preko ograde i trčeći za ostalima izašao iz sela i uputio se ka šumi.
"Nikad više!", govorila je zapovjednički njegova volja. "Sutra opet!", grcajući je preklinjalo njegovo srce.
Herman Hesse : "NARCIS I ZLATOUSTI"
Post je objavljen 20.06.2006. u 22:45 sati.