kako ja znam da je ljeto ala tu?
ne to nisu vrućine.
ne to nisu znojni ljudi pritisnuti uz moje ruke u busu.
to su romi koji na malim stolićima prodaju one svjetleće narukvice koje možeš regenerirat
stavljanjem u ledenicu. nemam logike pa mi je to nepojmljivo bedasto.
sjedim na balkonu dok se susjed prederava preko mobitela / vrsta prederavanja da ga ostatak susjedstva čuje/..."ma nemogu, ja vam uskoro idem 2mjeseca na braaaaaaaččččč".
da nije rastegnuo brač kako je rastegnuo vjerojatno ne bi razumijela o čemu je rijeČ.
potaknuo me na razmišljanje.
gdje ću ja? nadat se da neću morat na paŠman i nadat se da će korčulanka bit na korčuli.
a nadu ću znojit na riječkom asfaltu povremenim odlascima na more, ukoliko se bude moglo priuštit pare za cvikalicu do ičića. upitne su to situacije.
jeleni i ani sam već izrazila ljubomoru zbog njihovog skorog odlaska u grčku.
nadam se da će mi barem one placaste suknje donjet. i mali uzo. ili metaxu.
grke neću. morana ti mi donesi francuza jer znam i ja francuski. doduše samo bi jeli kruh i sir i pušili 10cigareta na dan i nosili mamin šešir. naime rečenice koje znam složit.
kes ke se mama? se un šapo pur mua? no, se pur papa.
poliglota rečeničnih nizova.
ajde. španjolski mi je tek na kažiprstu i trebat će dosta da sa sigurnošću mogu reć da je u malom prstu.
inače.
matura mi je finita i zato sam ajmo reć jako poluhepi sretna.
uzalud mi sanje da izvučem jesenjina/lorcu/nerudu jer sam njih zaista pjewala i srcu si mi prirasli.
umjesto toga antičku tragediju. joj. a taman reko pa neću valjda to.
ostaje 2dnevno bauljanje po zagrebu zbog predispita i nada da ću proć prijemni.
ajoj. evo sad će valjda sajnFić.
nastavila budem poslje jer sam puna ljetnih ispucavanja.
evo. gotov je.
moj večernji ritual koji ne propuštam je sajnfeld.
¤
psiho je dosegnuo vrhunac zbog kojeg ga obožavam. jer nije običan.
istina: može biti na nekim haj drogama ili zaista bez koje daske, ali to tako nije bitno.
dok svi normalni ljudi stoje na pješačkom doč čeka zeleno, psiho čuči i digne se tek kad je zeleno.
i super je. a ni ne zna. kažu par para nađe. * kazat ću ti tiho dečko ti si psiho, panika me spopada jer pravi si psihopata*
osjećam se ko proljeće u ljetu.
to je osjećaj kad ste jako poletni i letili biste ali vam je jebeno prevruće i zato samo ste u potrazi
za nekom pasivnom aktivnošću.
ispijanje kawe u uvijek istom kafiću ulazi u tu kategoriju ja mislim.
i konobar nam je danas bio veoma raspoložen.
zaključili smo da čim nema hodakice odma su svi opušteniji:D
veliko srićno sutra per i njoj.
majka misli da je vrijeme da mjesec dana nakon rođendana odem u rođendanski šoping u trst.
međutim ukoliko tokom šetnje gradom čujem nešto ala: " vidi ove divne šlapice"
stopam do rijeke.
i koliko moj otac ima mozga i logike jednako kao i ja pokazuje to da smo danas na +35 na terasi
jeli punjene paprike. koje i sad još osjećam u grlu.
danas bi čak pristala i na tikvice pohane.
jel jako čudno tuširanje oko 2.ujutro?
s tim da moj susjed pere u to doba rublje.
on je škrtica i zna da je tada struja jeftina.
a ja sam noćna ptica i volim se kasno tuširat.
i odlučiila sam da prestajem neke ljude pozdravljat jer mi se ne da prepoznavat kako su raspoloženi za odzdravljanje. jer ako neš mrzim je to kad moje bok pol metra od nekog izvisi u zraku a vidim da je osoba čula jer me pogledala. a drugi put me sva heppi pozdravi. eee oladi malo.
šta bi ja sad jela.
hm. topli kruh sa filadelfija sirom i sa maslinama punjene paprikom.
aj bok.
Post je objavljen 20.06.2006. u 00:22 sati.