Pregled posta

Film: WHEN A STRANGER CALLS [Kad stranac nazove]

Evil Dials Home.

Mlada srednjoškolka Jill Johnson (Camila Belle) propušta tulum sa prijateljima kako bi čuvala djecu bogatog doktora Mandrakisa (Derek de Lint). Nakon što djeca odu spavati, Jill počne dobivati uznemiravajuće telefonske pozive od čovjeka koji je želi ubiti. Jill sada mora pronaći način kako uteći manijakalnoj seriskoj ubojici bez pomoći prijatelja i svoje obitelji do kojih ne može doći...

Prije par mjeseci čitao sam kritike za ovaj film. Nisam znao da je remake, pa sam stoga očekivao i nešto više. Ovih dana, kad sam pogledao film, prosudio sam film po tim kritikama i nisam ništa posebno očekivao od filma, samo nešto da ubijem vrijeme. Gotovo tijekom cijelog filma moje se mišljenje nije promijenilo, sve do svršetka koje je podosta klišejizirano, sve već viđeno, ali je itekako zastrašujuće i napeto.

Film ima dvije poveće mane: predvidljivost i nerealnost. Počet ću redom. U nekim sam scenama, dok se radnja sporo odvija, i čuje se samo napeta glazba, mogao predvidjeti što će se dogoditi. U kući u kojoj se svijetla pale i gase kako netko uđe i izađe u kojoj ima mačka, itekako se moglo predvidjeti da na samom početku filma to nije nikakav ubojica, već uplašena maca. Nerealnost. Možete li zamisliti sićušnu, mršavu srednjoškolku (pogledaj sliku) kako obara sa stepenica nogom gorostasnog serijskog ubojicu? Ili kako si otkida pola svoje kose bez pola muke? Ipak, ne mogu to nazavti greškom, jer mislim da je redatelj to svjesno napravio, jer mu je to trebalo da upotpuni priču.

Ne tako velika mana je možda i trajanje filma. Film uz beskrajnu uvodnu špicu i odjavnu špicu traje tek nekih osamdesetak minuta. Gluma također stvara problem. Nijedan glumac nije došao do izražaja osim mlade Camille Belle, koja je glumila dadilju Jill. Ona ima podužu listu filmova u kojim je igrala, ali nijedan film nije neki poznatiji. Nadam se da će joj se glumačke sposobnosti ipak kroz godine razviti, iako ne mogu poreći da ih nema.

Da ne bih samo popljuvao film, moram reći i pokoju dobru riječ. Koliko god puta priča bila iskorištena na sve moguće varijacije ili predvidljiva, mene je nekoliko puta film dobrano prestrašio, posebice na samom kraju filma. Taman kada Jill čuje neki zvuk, uplaši se i onda shvati da to nije ništa, tri sekunde poslije - eto ubojice! Također korišten način zastrašivanja publike, ali uvijek inovativan.

Ovaj film, koji po žanru varira između horora i trilera, ne bi vas zadovoljio da tražite savršeni film za Noć vještica. Ali unatoč tome, remake filma iz 1979. godine i nije tako loš!

OCJENA: 5,9/10



Post je objavljen 25.06.2006. u 00:04 sati.