Dakle... sada želim primjerom potkrijepiti onaj moj staaaari post. Maloprije sam se vratila s aerobica. Danas sam ponovo vodila ja jer je Karolina u Njemačkoj. Nema veze. Bit je u tome da u zadnje vrijeme jaaaaaaako malo ljudi dolaze na aerobic. A zarada je pola-pola. I tako su danas stigle četiri žene. Dakle, moja zarada je dvadeset kuna. Gotovo ništa za skakanje sat vremena u zatvorenom prostoru. Bilo je za umrt! Al sam si rekla - kad već radim, onda ću radit kako treba. I bilo je tako. Ona mala stvar o kojoj sam pričala je ta da sam na kraju dobila pljesak kakav još nikad u životu nisam dobila. No dobro, bile su to samo četiri žene, ali tako je bilo od srca da sam bila presretna. I vrijedilo je više od svih para na svijetu.
Pogotovo nakon cijelodnevnog štrebanja o glupim apstraktnim (barem za mene) stvarima o kojima nemam pojma...
Ne znam kad ću prokužit te glupe mitohondrije, ribosome, ... 
Al dobro je jer sam sada baš sretna... 
Pozdrav, ljudi.... 

Marina
Post je objavljen 20.06.2006. u 21:45 sati.