Nocas su jaukale strune moje razorene duse
U cekanju, ali nije te bilo...
Uzalud sam pokusavala razumijeti...
Oprostiti...zaboraviti..raspinjala strpljivost u satima
Beznadnog cekanja, ali nije te bilo.
Pokusala sam pronaci razlog,
Poruku dvosmislenih rijeci, ali nije te bilo.
Stari snovi se usuljase u tvoju sadasnjost i muce te...
Kao sto ti mucis mene...
Vatra u tvojim ocima je zaplamsala njenim povratkom,
Susretom na nekom pustom parkiralistu zivota.
Znam, ponovno cu napraviti rez u
Tek malo zacjeljenom srcu,
Ponovno cu dopustiti nekome da gazi
Po mojoj dusi na prosjackoj ulici ljubavi.
Kao da jedino tako mogu disati punim
Udasima ljepljive komadice stvarnosti...
Kao da samo u tami pronalazim svoju postelju razrusenih zelja.
Ne poznajem te, ali cutim jacinu tvoje boli
Koja me gusi rukom izgubljenih snova.
Ne poznajem nju, ali osjecam ti zelju u rijecima
...”primio sam je na grudi i osjetio tako ispunjeno”...
Ne poznajem tvoj lik, ali prepoznah sjaj nade
Za njenim povratkom na plast tvoje ljubavi...
Ne poznajem tvoj lik, ali cekam...cekam i nije te bilo..
Eh, moj nesudeni dragi…
Nada 20.06.2006
"Ne ocekujte ljubav zauzvrat, samo zelite da im bude u srcu, ali ako ne bude, budite zadovoljni sto je u vasem."
Nepoznati mislioc
Post je objavljen 21.06.2006. u 00:13 sati.