Zavladale su ljetne vrućine, no u moj život nisu donijele ništa osim još više posla, dežurstava i znoja. Koliko god se trudila isposlovati slobodan vikend da pobjegnem na planinarenje, kao da se sve urotilo protiv mene. Zamislite kako je teško raditi dok stižu sms poruke sa Bjelolasice, Bijelih i Samarskih stijena, a onda na kraju kao začin, sav znoj prikupljen na planinarenju ti isti planinari speru u plavom Jadranu dok se ja i dalje kupam u znoju lica svoga. Jedino me veseli što se bliži dan mog polaska na more. U međuvremenu sam i dalje fotić držala pripravnim pa evo par sličica koje su mene obradovale. Svima želim što manje sparnih dana i što više ljubavi i planinarenja. A ja ću već nadoknaditi propušteno, znam sebe...
Kako je postalo in staviti sliku čarobnog mjesta na kojem nastaju blogovi evo i mog kutka:



Vidi njega, puši!!!!!!

Poncho, Torro..gdje steee?


I ne zaboravite, veliko oko Big Brothera uvijek motri na Vas :-)))

Post je objavljen 20.06.2006. u 20:17 sati.