Marketing
dRUGAČIJA
Opet su joj uzeli i to malo slobode što je imala.
Opet se morala pretvarati da je nešto što nije.
Opet se morala odreći snova.
Opet sve pod prisilom.
Živjela je u tom dvorcu tame i neograničenog podlog smijeha.
Svaki dan ga je slušala.
Bez prestanka.
I kad bi zatvorila uši on bi prodirao u nju i ubijao je iznutra.
Suze su joj klizile niz to blijedo lice.
Suze koje su dolazile od muke.
Kako je to uopće izdržala...
Plakala je danima, noćima, satima...
Jedino je to mogla i očekivati.
Zapravo, ništa joj drugo nije ni preostalo.
Bila je preslaba za borbu.
Nije imala sebe i nije se uopće pokušavala suprotstaviti tome.
Samo je trpila.
Sve dok nije shvatila da joj nitko ne može oduzeti snove.
Sve dok nije shvatila da nitko nema toliku moć.
Odlučila se suprotstaviti tome.
Svem tom što joj nije dalo živjeti.
Pobijedila je.
Opet je počela sanjati.
Opet je gladala zvijezde.
Opet je imala osmjeh na licu.
Svima je dala do znanja tko je ona.
Svi su je prihvatili.
Onakvu kakva je.
DRUGAČIJA...
Zatim se probudila.
I shvatila da je to bio samo san.
I opet se našla na onom istom mjestu.
Ali bila je sretna.
Jer je bar u snovima pobijedila.
Suze su tekle kao nikada do sada.
A ona se digla, stisnula oči i počela se smijati zajedno sa ti smijehom koji ju je parao iznutra...
Post je objavljen 20.06.2006. u 18:22 sati.