
Dane provodim uglavnom vani ili na internetu.
Sutra je test iz gitare. Hm, ne zanima me kaj ću roknut jer tak i tak mi se ne da ić dalje, ali bed mi je kaj ću se takooo osramotit! Ah, srce me boli čim se sjetim.
Ja preksutra idem na more, i vraćam se u 9. MJESECU!! Da, u RUJNU!!!!!!! :(
Mislim, sretna sam jerbo ću uzivat tamo, ali 2 I POL MJESECAAAAAAA!! BEZ ZAGREBA! 

A dobro ajde, biće ok iako SVI ove godine ostaju duplo kraće nego inače. Jao. Jučer bijah se vozit s tramvajima, i ljudi moji kolko to traje , u 2 sata smo uspjeli od okretišta do okretišta samo s dvojkom i trojkom, i nešto malo s 11icom. Ah, kajš.
Shvatila sam da mi je blog postao navika, sad dobra ili loša to je druga stvar. Ali, moram priznat, u jednom periodu kad sam se drastično pokvarila u školi, uzeli su mi internet. Ocjene su rasle kao da su biljke koje neko polijeva s vodom. Oooo da. Ali, sad je sve na kraju ispalo ok, i rekoh si da ću druge godine manje visit na internetu.
Dok mi samo padne napamet da za godinu dana odlazim iz osnovne, smuči mi se. Jedno sam vrijeme SILNO željela maknut se od osnovne, kao srednja ovo ono. I ne znam kako mi je palo napamet da mijenjam školu. Kako sam uopće na to pomislila. Ok, ovo sad glupo zvuči, ali budimo realni. Da li je vama bilo svejedno kad ste napuštali osnovnu i osmogodišnje (najćešće, ne nužno) ili još više godišnje prijateljstvo? Ja ne kažem da to MORA tako biti, mislim da se prijateljstvo mora raskinuti, ali nažalost, najćešće je tako. Sjećam se svoje seke kad je odlazila iz osnovne, govorila je kako će zauvijek ostat prijateljica s nekim osobama, kako se nikad neće maknut sa svog kvarta, iako smo se preselili, kako će i dalje tamo izlaziti. A sad, našla je novo društvo, na kvartu je zadnji put bila valjda prošle jeseni, ako ne i ranije, izlazi u grad kao i većina srednjoškolaca. Znam da će tako biti i samnom, jer sad već rijetko idem na kvart. I to mi je žao. Također znam da ću s nekim osobama još dugo godina ostat prijateljica, a s nekima čak i doživotno, dok ću s ostalima ostat u kontaktu, ali svake prijestupne ili pak u nikakvom kontaktu već će mi sve to ostat u lijepom sjećanju. Drago mi je kaj sam na kraju sedmog razreda shvatila kolko ih sve (mostly) volim, pa imam jos godinu dana za uzivanje. JOŠ me puca jebena nostalgija za maturalcem, i najraže bi zauvijek iznova išla u sedmi razred jer neznam, to mi je nekak najljepši razred, ujedno i najteži ali to sad nije bitno, i iznova maturalci........ Ah, al bi to bilo divno.
























