Tko sam svojim nogama (pješice) uspije doći do bolnice, taj zapravo možda i nije toliko bolestan? Bolnica je naime na brdu poviše grada, uzbrdica je poprilična, pa se uvijek pitam kome je pala a pamet baš ta lokacija (možda dr. Andriji Štamparu?). Ima logike zbog strujanja zraka ( kao na Strmcu), a druge razloge ne priznajem. Tijekom nedavnog rata našim prekosavskim susjedima (komšijama) to je bila omiljena meta topništva (ili teške artiljerije). Još iz tog vremena bolnica se kao ustanova našla u problemima i dugovima za koje ni tadašnji ministar Andrija Hebrang nije imao previše razumijevanja. Ovih dana čujemo da su i druge bolnice „do vrata“ u dugovima, pa nam je odmah lakše jer znamo da nismo jedini. Zanimljivo je i znakovito da su liječničke plaće doista fenomenalne (za današnje uvjete života), a da standard usluga pacijentima nema tu progresiju, izuzev što je za pohvaliti da je izgrađen novi odjel kirurgije, koji je super, za razliku od prije nekoliko godina kada su im sanitarni čvorovi bili kao u konjušnicama. Ja se zapravo najviše divim medicinskim sestrama i pomoćnom osoblju, te časnim liječnicima koji ne primaju mito i nisu korumpirani, a uz to se još ne bave politikom (jer ondje ne vrijedi njihova profesionalna zakletva, a uostalom pa nisu se za to školovali tolike godine na faksu). Medicinski djelatnici su prije svega ljudi kojima je humanost i ljubav prema čovjeku na prvom mjestu (ili bi tako bar trebalo biti). Posebno su mi nekako dragi oni s pedijatrije, koji moraju imati takta raditi s djecom, no niti drugima nije puno lakše, jer i mi odrasli znamo katkad biti zahtjevni kao mala djeca. Danas smo riješili problem s krajnicima i nadam se da će biti sve OK. Moramo te neke sitnice srediti da možemo ako Bog da guštati na moru. Imam puno poznanika među liječnicima, no namjerno nisam tražio nikakvu „vezu“, a taj sistem (princip) imam kad čekam u ambulantama ili u laboratoriju. Ne volim „padobrance“ i ljude koji za takve sitnice „potežu veze“. To mi je toliko ružno. U ambulantu svi dođu zato što trebaju pomoć. Priznajem samo kad prije svih idu djeca. Kako se samo neki ponižavaju bogatunima ili kojekakvim „gradskim facama“, pa ih puštaju prije ostalih. Po tom pitanju smo jako primitivni. Imam svoju neku osobnu izreku, kad je bolnica u pitanju, zvuči pomalo grubo: „Dobro je dok zbog drugih obilazim šaltere i odjele. Kad ja dođem na red, tko će to za mene činiti?“
Post je objavljen 20.06.2006. u 16:39 sati.