Unti ninu nanu, vruće je! Toliko je vruće da sam jučer otfrljio klimu na poslu na dvajst stupnjeva i dalje mi je bilo vruće. Neočekivani ishod je današnja grlobolja zbog poradi frljenja klime sve u šesnaest. Oveći NGH. Probudio sam se začepljena nosa i bolna grla, koje je usput bilo puno govana koja su se tamo skupila tijekom noći. Pošto preko noći spavam, ne mogu ta govna izbaciti van. A sve možda ne bi bilo tako grozno da nisam morao jučer izaći iz kuće u pola jedan ujutro ne bi li pokupio baku na autobusnom kolodvoru. Jer ne daj bože da sama dođe do doma. Otac i majka su otišli na more, pa nisam ni auto imao za užicati, nego kao siromah i pijanica, na noćni druže ti sjedni, pa pred bakutanera.
Drug taksista je na prvi pogled simpatični debeljko. Oniži i čelav, solidna prijevozna sredstva. Baku je stalno zvao "Bako", iako bi mu mogla bit i družica. Negdje u Miramarskoj, njegov taksimetar je podivljao i s 50 kuna na 60 je došao u rekordnom roku od 7 sekundi. Bilo je to pri vožnji ispod podvožnjaka. Tamne neke podzemne vode tamo vladaju. Ne rekoh ništa, jer nisam ja plaćao, a vjerujem da ne bi ništa ni postigao. Kad je taksistdžija stao pred domom mi milim, na taksimetru je pisalo 110. Ali platili smo 130. Jedna torba u gepeku je dakle, 20 kuna. Bjutiful. To je storija o debeljuškastom taksistu.
Vikend bjaše solidan. Petak mi je bio neradan, pa sam išao sređivati stvari. O dvije nabrojane, polovični je uspjeh. Bicikl je popravljen i radi. MarkoProjekt je mjesto za ići servisirat bajk, dobri ljudi tamo rade. Šišao se nisam, jer vrijeme je bilo paklenski vruće te mi se nije dalo izlaziti više od jednog puta van na sunac (ti jebem). Odgledah jedan blockbuster u subotu. Remake Omena. Razočaran ostah kad vidjeh da u ovom uratku nema vrane. Vrane sam se kao dječaćić bojao jako i svaki put kad bi negdje sletila, ja bi umirao od straha. Holivudska gospodo, a gdje je vrana danas?! Poslije kina, Dragutin i ja (koji mi je navodno dečko) smo otišli do grada (nakon večerice kod američkog kolege, jasno). U Melinu nas je presreo Hybrid te praktički prislio da sjednemo za stol gdje je on sjedio sa svoja dva druga. Nije nam bilo druge nego učiniti kako je želio. Proveli smo neko vrijeme tamo, a onda otišli doma. Dragutin i ja. Što su njih trojica radila, pročitajte kod njega.
U nedjelju nas je mladić Umobolan ugostio u svom stanu zbog poradi gledanja utakmice naše i njihove reprezentacije. Razočarani smo svi bili, jer naši nisu odigrali baš bogznakak, a njihovi su bezveze, pa je još gore to što naši nisu zabili. Bilo je jako vruće i njima, pa preplaćeni mužjaci nisu mogli trčati. Razumljivo. Pojest ćemo mi zato Australiju za ručak, jer ne igra se popodne, pa će se moći trčati. JUPIIIII!! Vrijeme je da odem. Buazazi!!!
Post je objavljen 20.06.2006. u 16:01 sati.