Marketing
playa del carmen, meksiko
Flores i Tikal su zadnja mjesta u Gvatemali koja smo posjetili. Svidjela nam se Gvatemala (osim kise!), ali nismo imali vremena za posjetiti jos nesto. Steta.
Iz Floresa smo se avionom vratili u Meksiko. Odlucili smo ici avionom jednostavno zato sto je to puno brze. Letjeli smo u Cancun i tamo smo stigli vec za otprilike sat i po vremena. Avion je bio dosta mali sa samo dva reda stolica sa svake strane i nekakvim cudnim propelerima, ili kako se to vec zove. Kad sam sve to tek vidjela, poprilicno sam se uplasila. Ja mrzim letjeti, a sto je avion manji, to mi je gore. Iako se avion nekoliko puta dosta tresao, let je prosao bez vecih problema.
Usput, zaposlenik zracne kompanije s kojom smo isli (Taca) nas je zamalo opeljesio za 60 dolara. Rekao nam je da trebamo platiti nekakav porez. Ja sam se zacudila, ali sam bila spremna platiti. Buduci da vise nisam imala gotovine, otisla sam na bankomat dignuti novce. Medutim se ispostavilo da ovaj bankomat (prvi i jedini na cijelom ovom putovanju) ne prihvaca strane kartice. Kreditnom karticom se nije moglo platiti i zaposlenik Tace nam je rekao da onda trebamo otici do grada i tamo dignuti novce (!?!). Bart se tada totalno izivcirao. Poceo se derati na zaposlenika Tace. Rekao mu je da smo karte kupili preko Interneta i da su svi porezi vec bili ukljuceni u cijenu. Zatrazio je razgovarati s njegovim nadredenim na sto se zaposlenik poceo znojiti. Ponovo je poceo pregledavati nase karte da bi nakon nekoliko minuta ustanovio da smo mi stvarno sve poreze vec platili. I tako smo se mogli bez daljnjih problema ukrcati u avion. Srecom da bankomat na aerodromu nije radio, inace bi vjerojatno bili platili, a zaposlenik Tace bi tih 60 dolara lijepo spremio u vlastiti dzep.
Cancun je veliko ljetovaliste na Karipskom moru, koji uopce nismo vidjeli, osim aerodroma. Dugo smo razmisljali gdje bi se smjestili za vrijeme naseg boravka na obali. Cijela obala je krcata turistima, pogotovo Amerikancima i pogotovo u Cancunu. Na kraju smo odlucili ici u Playa del Carmen. Tamo isto ima masu turista, ali cinilo nam se bolje nego Cancun. Odlucili smo ovih zadnjih 7 dana malcice luksuznije zivjeti, boraviti u jednom mjestu i odatle ici u razgledavanje okolice. Iznajmili smo auto i uzeli sobu koja je kostala 40 dolara za noc (dvostruko skuplja (ili cak i vise!) nego sve ostale sobe do sada). Ali isplatilo se. Autom ipak imas malo vise komoda, a soba je bila stvarno dobra. Prostrana, veliki kingsize super udoban krevet, veliko kupatilo i veliki balkon. Udaljenost od mora: 3 minute. Hotel je imao i bazen, ali tamo nikako nismo isli. Nisam neka Zapadnjakinja, pa da se za vrijeme ljetovanja na obali kupam u bazenu. Ne shvacam onda poantu za uopce ici na obalu, ako se neces kupati u moru.
Playa del Carmen je nekoc bila malo ribarsko seoce, a sad je puna ogromnih hotela i hotelskih naselja, na sto sam ja posebno alergicna. Mase ljudi uzmu all-in paket u jednom od tih naselja sto znaci da mozes piti i jesti neograniceno u hotelu, mozes tamo ici na plazu i na bazen i zapravo ni ne moras nikako napustiti to naselje, sto dosta njih ni ne cini. I onda oni kazu da su bili u Meksiku (!?!), a jedino sto su vidjeli su ostali debeli Amerikanci kako se prezderavaju u hotelskom restoranu. Playa je u svakom slucaju zivahan gradic i ok je provesti u njoj nekoliko dana. Smjestena je tocno u sredini meksicke karipske obale tako da je iz nje jako lako posjetiti neke zanimljivosti u okolici.
Detalji s plaze u Playi del Carmen.
Oduvijek sam sanjala doci na tropsku obalu i kupati se u toplom tropskom moru i evo to sam sad i napravila. Ali moram iskreno priznati da stvarnost nije toliko savrsena kao sto razglednice i TV to prezentiraju. Plaze su stvarno lijepe, to ne mogu opovrgnuti, bijeli sitni pijesak, palme svuda, ali kao sto sam vec prije rekla: mene je Jadransko more razmazilo. Zelite li se kupati u cistom prozirnom moru, otidite jednom na Zlatni rat u Bolu. To je pravi raj. Bez pijeska. Pijesak je toliko naporan, ulazi ti u svaku poru na tijelu. Jeste li ikad pokusali namazati se mlijekom za suncanje dok ti je na dlanovima i na cijelom tijelu svuda zalijepljen pijesak? Nije to ugodan osjecaj, a pogotovo ako ti je koza izgorena, sto je kod nas bio vise nego slucaj. Jos jedan veliki nedostatak pijeska je da onemogucava moru da bude prozirno, a pogotovo u krajevima gdje je valovito. Pa, ovdje je stalno bilo valovito, i dok se zvuk zapljuskivanja valova cini jako romatican, prestane ti biti romanticno cim ides u more. U plicaku muljevito, neprozirno, od valova ne mozes normalno ni plivati. More je toplo tako da se mozes bez problema baciti u njega, ali te zapravo bas ne osvjezava. Ponekad je jednostavno pretoplo, mislim da mora biti minimalno 28 stupnjeva.
Osim (ne)cistoce mora iznenadila me je tisina na plazi. Ja sam ocekivala ludu zabavu na plazi tijekom cijelog dana i noci, ali ne, cim padne mrak sve se zatvara, na plazi je mracina i to je to. Pa ljudi moji ovo su Karibi! Gdje su noci pune salsa muzike, plesanja na plazi i pijuckanja koktela? Ne znam, mozda je u visokoj sezoni drukcije, ali ja sam ocekivala nesto drugo. A valjda su moja ocekivanja bila bazirana na previse gledanja TV.
Iako se mozda cini da se previse zalim, ima nesto sto me je ovdje odusevilo. Boje na nebu predvecer pri zalasku sunca. Sve nijanse ljubicaste i plave. Ma jednom rijecju savrseno, cinilo mi se kao da hodam usred neke umjetnicke slike. Mozda ovo zvuci glupo, ali nebo mi se ovdje cinilo tako blizu kao da bih ga rukom mogla dotaknuti ako otplivam malo dalje u dubinu. Vidjeli smo i jedno vjencanje na plazi. Navecer, s tim bojama na nebu, svi svatovi obuceni u bijelo ili druge svijetle boje, postavili im stolove sa svijecama na plazi. Iako ja definitivno nisam ljubiteljica vjencanja, ovo je izgledalo stvarno predivno. Pomislila sam u tom trenutku da bi nesto ovakvo meni odgovaralo, a ne obicno dosadno standardno vjencanje.
Predvecerje.
Navecer se sva dogadanja sele na Petu aveniju. To je velika ulica zatvorena za promet koja se pruza cijelom duzinom Playe del Carmen paralelno s morem. Ovdje se nalaze na stotine kafica, restorana i svega ostalog sto ti srce zeli. Iako je Playa nevjerojatno turisticki nastrojena (zamislite: ovdje svi Meksikanci govore bar malo engleski!), ako se par ulica udaljis od mora, vidis da si jos uvijek u Meksiku. Vecina turista se ionako nikad ne udaljava toliko od mora. Velika je razlika izmedu stranaca koji se ovdje nalaze i onih koje smo na ostatku naseg puta susreli. Ono su bili pravi svjetski putnici u potrazi za pravom slikom zemlje u kojoj se nalaze, u potrazi za onim sto tu zemlju cini upravo onim sto jest. Ovo ovdje su turisti koji misle da se svijet nalazi izmedu zidova njihovih hotelskih naselja. Ja volim za sebe misliti da pripadam prvoj skupini.
Tipicna suvenirnica.
Ducancic u kojem mozes kupiti sve moguce vrste i marke tekile.
Post je objavljen 21.06.2006. u 09:09 sati.