Znate li najdraži moji da sam se jedno dulje razdoblje svog života jako bojao male djece?
Taj strah je počeo kad je jednom davno jedan klinac star svega par godina života uzeo zbilja oštar kolac i pogledao me zlim pogledom. Onda je krenuo prema meni držeći kolac 'na gotovs'. Ja koji se nikad ničeg nisam bojao u tom trenu osjetio sam strah! Dijete koje vidim prvi put u životu išlo je prema meni sa namjerom da me ozlijedi! A ja sam nemoćan! Zamislite mene i mojih sto kila kako brzo reagira i spretnim pokretom oduzima djetetu koplje bacajući bebu pritom na pod!
Mislim da bih se već iduće sekunde morao boriti sa bebinom mamom koju očito nije bilo briga što joj dijete ubada prolaznike, ali bi sigurno jako oštro reagirala da prolaznici krenu ubadati njenu bebu! Taj trenutak, moment kad me je napalo zlo dijete bio je jedan od zaista rijetkih trenutaka kad nisam znao što mi valja učiniti...
Pa sam pobjegao!
Nije da sam se okrenuo i počeo trčati...nisam baš toliki paničar, ne ne!
Jednostavno sam ubrzao korak i beba me više nije mogla stići. Da sam vam ja neki drugi ta epizoda bi odmah bila zaboravljena, ali ja sam Ddadd i još godinama sam osjećao laganu nelagodu kad bih prolazio kraj male djece. Te sam se nelagode u potpunosti riješio tek nedavno i kad sam skužio da više nemam 'djecofobiju' bio sam jako sretan jer se više neću preznojavati hodajuć pored male djece. To bi sve bilo zaista super da prije osam dana nisam shvatio kako je to 'izlječenje' bilo valjda najgluplji potez u mom životu!
Ne vjerujete mi? E pa hoćete - bilo je to ovako:
Hodao sam pored vrtova, pitoreksnom uličicom blizu Ljubljanice, polako i bezbrižno ka domu svom.
Bio je lijep i topao dan pa sam skinuo jaknu i prebacio je preko desne ruke. Bio sam zamišljen i nisam nešto pretjerano obratio pozornost na čopor djece što se igrao kraj nekih lokvi na cesti. Tek kad sam prišao bliže shvatio sam da najveći podlac od te djece ima pištolj u ruci. To vam je onaj pištolj na plastične kuglice, te kuglice izlete iz pištolja zbilja jako i prilično su bolne kad te pogode, znam iz vlastitog iskustva, ali ono opasnije od boli je ako te pogode u oko!
Uglavnom, da ne duljim, mali je zauzeo pravi Mel Gibson 'Smrtonosno oružje II' stav i uperio pištolj u lokvu. Nakon škljocaja lokva se klincu odužila titravim okruglim valićima i mali se tad uspravio i zadovoljno nasmijao. A tada je odmah repetirao pištolj! Na svoj užas skužio sam da ga klinjo prenonšalantno drži u ruci. Oko njega se o tom trenu nalazilo još troje male djece (mlađe od njega) a klinjo je držao prst na obaraču i nešto im pričao mašući pritom pištoljem kao da je karanfil!
Kad sam prolazio točno pored njih nikako nisam mogao odvojiti pogled od cijevi pištolja koja je čas pokazivala prema jednom klincu, čas prema drugom, čas prema cesti a čas prema nebu. U jednom trenu sam skužio da cijev mijenja smjer i počinje pokazivati prema meni! Kad su se moje oči definitivno susrele sa mračnim otvorom cijevi zjenice su mi se skroz raširile od straha pa sam u panici munjevito zaklonio lice jaknom što mi je bila prebačena preko ruke!
Metak me pogodio u lakat.
Vaš Ddadd :D
;)
Post je objavljen 20.06.2006. u 12:48 sati.