Evo me nakon, uh, par mjeseci. Imam novi respekt za spisatelje na blogu koji stižu pisati postove par puta tjedno ili češće.
Konačno je završila nastava na fakultetu i ja imam malo vremena za šaranje po blogovima i igranje na Internetu. U sedmom sam mjesecu trudnoće (bar mislim, nevjerojatno kako je teško izračunati kada je čovjek u kojem mjesecu) i osjećam se dobro. Trudnoća mi ovaj puta prolazi znatno brže i ponekad mi se čini da nisam fer prema ovoj novoj bebici jer joj se ne posvećujem ni približno onoliko koliko sam se Matiji dok je još bio kvrgica.
Doktor je rekao da stiže curica i moram priznati (iako znam da je to politically uncorrect) da mi je drago. Nekako mi je dobra ta kombinacija, iako mi ne bi bilo mrsko niti da dođe još jedan mali princ. U svakom slučaju zvat će se - Marta.
Unatoč svim predviđanjima da su sve trudnoće drugačije, da se cure i dečki nose različito i slične bapske priče, meni se čini da su mi trudnoće vrlo slične. Čak mi je i tempo debljanja za sada identičan. Nadam se da porod neće završiti na isti način kao i prvi put.
Jako me muče odluke o tome gdje da rodim, u Sloveniji ili u Hrvatskoj. Nemam uopće snage pisati kakve organizacijske probleme imamo, jer se svi kojima objasnim situaciju prime za glavu. Ako netko ima preporuku o zagrebačkim bolnicama, molim savjete.
Osim tih organizacijskih problema svako toliko me uhvati cijela serija onih klasičnih trudničkih gluposti od toga hoće li beba imati sve prstiće i toga da znam da nije moguće da ju volim onoliko koliko volim Matiju, do toga hoću li ikada dobiti svoje tijelo nazad i hoću li ikada više stati u svoje traperice (sebično, znam, što mogu).
Eto, to je update, do daljnjega...
Post je objavljen 20.06.2006. u 11:57 sati.