Pregled posta

130km/h pa u kanal

Ne znam što je to s današnjim ljudima, zašto voze kao manijaci? Zašto i kako si uvijek nađu razlog da stisnu papučicu gasa do daske? Zar ne shvaćaju opasnost koja im prijeti od toga? Zar ne shvaćaju koja su opasnost za druge ljude? I svi uvijek misle da se nesreće događaju drugima, da su oni imuni na njih, da oni znaju što rade. Ali kad shvate da su u krivu, tada je najčešće prekasno! Koliko su vozili oni mladići koji su nedavno poginuli zabivši se u kuću? Ne znam koliko su vozili, ali sigurno nekom luđačkom brzinom čim jednog nisu mogli ni naći gdje je dok nisu vidjeli da negdje na krovu visi! To im nije trebalo. Znam slučaj mamine prijateljice čiji je sin valjda godinu dana mlađi od mene. Išao je iz Brodskog brda i zabio se u drvo. To je bilo prije nekih dvije godine. Ljudi moji, on je sada nepokretan, da nepokretniji ne može biti. Čak ni glavom ne može micati. Mora ga služiti majka, koja je teško bolesna, imala je operaciju kićme, a sad mi se čini da je mama rekla da je dobila i rak. Pa znate li vi koja je muka hraniti muškarca od 22g, nositi ga na wc, oblačiti, prati.... Zbilja ne znam kako ta žena to može obavljati, pa za jednog osrednje jakog muškarca to je preveliki teret, gledajući samo fizičke probleme, a one psihičke da i ne spominjem. I muž ju je ostavio u to vrijeme, samo ne znam jel prije ili poslije nesreće, ako je poslije, to je onda gad kakvog nema. A sin.... imao je djevojku, što mislite ima li je sada??? Nije ga nijednom došla kući posjetiti, a toliko je puta znala tamo prespavati, no sad je nema! Naravno da nitko od nje ne očekuje da bude i dalje s njim, nitko ne očekuje da si ona upropasti život zbog njegove nesmotrenosti, ali da ga je mogla posjetiti, to je ipak mogla. A dečko je inače sasvim zdrav, srce jako, može doživjeti 100g, a vidi kako će ih doživjeti! Bolje i za njega i za majku da je na mjestu poginuo, znam da zvuči ružno, ali bol prođe, pa čak i gubitak djetata, a ovako imaš i bol i doživotnu patnju. A kako je tek sinu kad zna da mu nema spasa, još on živčani na majku! Probajte samo zamisliti takav suživot!
Zašto ja ovo sve pišem? Upravo zato što se to događa nama, a ne drugima. Jučer ujutro sam saznao da je brat noć prije, dakle sa nedjelje na ponedjeljak nešto prije ponoći sa brzinom od 130km/h uletio u kanal s onim autom gore na slici! Srećom, njemu ništa nije bilo, pa mi je on sam i priopćio tu vijest, nazvao me s posla i rekao mi! Počeo mi je objašnjavati što je na autu otišlo i rekao je da još uvijek u voznom stanju, jer je s njim otišao i na posao odmah ujutro. Nisam vikao na njega, iako je on možda očekivao da hoću, jer to je moj auto, ali pošto ja studiram u Rijeci, vozim ga samo preko ljeta i kad sam kod kuće, a on se služi s njim za izlaske, za posao, on ga održava, popravlja... Jesam ga kritizirao, ali ne zbog auta, što me briga za eure i ostale gluposti, ako mi je brat stradao. Mlađi je od mene 3g pa mu još valjda mogu neku pametnu reći. Sletio je da bi izbjegao neke cure što je opet sreća, jer što da je njih zgazio, ne bi on mogao imati miran san do kraja života, a da ne pričam o tome koliko bi ljudi bilo unesrećeno, njihovi roditelji, njihovi braća i sestre, rodbina, prijatelji, pa oni bi sami objesili mog brata o najbliže drvo i to s pravom. Kad sam mu održao propovijed ( a u tome sam dobar), on je rekao da je lako sad biti pametan. Tad sam mu htio odvaliti neku telefonsku pljusku da padne sa stolice.(kad će izmisliti nešto takvo) Pa nisam ja SAD pametan, to mu govorim cijelo vrijeme, a ne sad kad se slupao, govorim mu to stalno. Baš me zanima da li će išta naučiti iz ovoga, ali nažalost...sumnjam!
I opet je ovo tema o kojoj bi bez problema napisao 10 stranica, ali moram se suzdržati od toga, jer onda nitko neće pročitati, a tako bi želio da znate što sve mislim. Da ne ispadne da sam ja svetac po tom pitanju, i ja sam ludo vozio kojih 10ak godina, do svoje punoljetnosti, ali odonda pamet u glavu i polako. Obožavam brzu vožnju, to mi je nešto najdraže, ali kad sam shvatio što riskiram radi to malo užitka, više ne letim ko' đavo, nego po propisima ili 10km/h iznad

Pozdraw ljudi moji dragi , a vi vozači shvatite da se to događa i vama, a ne samo drugima, nemojte čekati da vam se dogodi, pa da povjerujete, nego odmah poradite na prevenciji, stavite si ciglu ispod gasa, ako ne ide drugačije!
Kontrolirajte se, kontrolirajte. Kad vam dođe da nagazite, samo se sjetite ovog posta ili crne kronike, ako imate imalo mozga, odmah će vas prestati želja za jurnjavom!


Post je objavljen 20.06.2006. u 11:25 sati.