Gutajući silom učmalu atmosferu smrdljive ulice, nevidljivi čovjek s mukom se probijao. Došavši tako u kiosk igara na sreću zamolio je ženu da mu promijeni 500 novčanih jedinica u sitno. Žena ga nije primjećivala pa je, okrenuvši leđa, vibrirajućim brijačem nastavila depilirati noge. Nevidljiva statistička jedinica pokunjeno je napustila prostor. Krenuo je put planine pokušavajući sustići vremenske nepogode. Njegova pojava nije pomogla jatima telegrafskih ptica koje love kada padne mrak. Kada se konačno vratio u grad nitko nije komunicirao s okolinom dok su psi obavljali svoje urološke potrebe po obližnjim prometnicima. Tako se u gradu pojavio neizlječivi sindrom koji su specijalisti okarakterizirali kao nepopravljivo uništenje javnog prostora. Vidljivi ljudi su se obranili tako što su, zatvoreni u četiri zida, uspješno dijelili tjeskobu sa svojim partnerima. Ali da bi bolest dobila pravo javnosti, buldožer je srušio šetalište u centru grada obrazlažući tako svoju pohlepnost.
Post je objavljen 20.06.2006. u 10:32 sati.