okružen sam svime što nisam imao vremena,
volje ni snage ispraviti i ponovno započeti.
nema više nekih dragih ljudi koji okreću glave
i nijemo prelaze preko činjenice da postojim.
prolaze pored mene poznata lica,
i znam da nemam pravo očekivati
ponavljanje izgubljenog vremena.
istekao je naslov tiho u goranske šume
ispod onog panja gdje sam kao dijete
pronašao marohljine,
istekao je naslov tiho u ljubav prema ženi
koju još uvijek volim na poseban način.
istekao je naslov tiho u nepovrat
izgubljena vremena.
pomalo shvaćam Prousta
mada nikad ne bih reagirao kao on.
nema smisla tražiti izgubljeno vrijeme,
kad možemo propustiti darove onoga
što prolazi pored nas.
možda postajem zreliji,
a možda malo više dijete
ali dopustit ću si da se istočim
u naizgled nebitne stvari
što čekaju na nas.
Post je objavljen 20.06.2006. u 00:40 sati.