Danas je mojoj R. rođendan. Dovoljno je bilo čuti joj glas da mi uljepša ne samo dan nego i cijelo proljeće.
R. je moja najbolja prijateljica, još od drugog srednje.
Ja i F. sjedile smo u zadnjoj klupi a ispred nas nekakva zelena točkasta majica i crvene rebe iz kojih je virio rub čipkastih gaćica. Ne samo da nas je osvojila čipkom nego i mudrošću, zrelošću, stavom.
R. je prva koja je preko telefona čula za + na testu, ona je prva kojoj ću povjeriti neke recimo tajne.
R. svake godine dođe kod nas u Zagreb i jedina je koja ostane i po nekoliko tjedana jer zna koliko patim za "morskim ljudima".
R. mi je ove godine potvrdila koliko je veliko naše prijateljstvo i zašto je toliko volim.
Otišle smo jednu večer u dućan, ja sam vozila. Ispred nas se odjednom stvorio auto a ja sam kao prava plaviša kočivši zatvorila oči.
I dok sam ispred auta u šoku lila suze, grlila me i govorila kako je sretna da je ona sa mnom, a ne Tiji, govorila mi kako je sve u redu i kako je najbitnije da Tiji nije izgubio mamu, tješila me i bila sa mon u najgorem trenutku mog života, ljubila me iako ona nije tip za ljubljenje, pogotovo s ženskama, R. je ona koju moja nona s neba pazi da može uvijek biti sa mnom, u svim važnim segmentima mog života.
R. je osoba koju ću voljeti cijelog života, ona je moja prava i jedina najbolja prijateljica.
Volim te R., želim ti sretan rođendan i da se ove godine rješi taj jebeni spor i da konačno budete slobodni i sretni vas dvoje, kako i zaslužujete.
Post je objavljen 20.06.2006. u 00:10 sati.