Evo, vratio se ja pa da završim priču! :)
Hm, gdje sam stao...? Aha, on to meni ili. ;)
Okrenem se iza, a tamo samo harmonika od autobusa. :zbunj: Ništa, okrenem se prema njemu, pogledam i klimnem "frajerski": "uf, da vruće...!" On se blaženo nasmije i kaže: "Nego, odnekud si mi poznat?" Ja s upitnicima iznad glave mislim se, mislim, ali nikako se sjetit. Hm, dobro izgleda, da ga znam, vjerojatno bih se sjetio. Inaće, imam dobru memoriju i stvarno pamtim face, ali njega nisam nigdje mogao smjestiti. Odgovorim ja njemu: "Ovo je sigurno neka zabuna! Ne poznam te." Na to on meni: "Sigurno onda imaš brata blizanca jer te znam odnekud, ali ne mogu se ni ja sjetit otkud." Ja ono još više zbunjeniji, ali nisam se htio svađati niti biti naporan, pa izustim: "Ok, nek ti bude!". Opet on meni dobaci: "I, veliš, vruće je!", ja: "da", on: "pa rashladi se!", ja: "budem!", (samo da vas podsjetim da smo u busu!) on: "ja bih te rado...rashladio", namigne mi i izađe van. Ja šokiran, mislim si koji freak... Ne kužim kako ljudi mogu biti tako slobodni! Naravno da nisam izašao iz busa, samo sam napravio zbunj facu i ostao u busu. Dobro da je u busu bilo malo ljudi i da nisu ništa kometnirali. Stvarno nisam mogao vjerovati!
Jeste li vi imali sličnih reakcija? Ja jesam, ali dosta blažih. Ovo mi je najžešća dosad! Jednom sam izašao van i stao s ekipom nasuprot nekog frajera. Nisam ga uopče pogledao. Jedino sam zamijetio (onako preko oka) da nešto kopa po mobitelu, ništa drugo. Kopao je on tako jedno pola sata i onda je došao do mene, slikao me i izletio van. Unbelievable! Ekipa je crkavala od smijeha i stalno me zezali: "Wow, što smo popularni..." Ma divljaci! ;)
PS: Ako čitaš ovo, znaj da sam gay! :) Ali, hm... nisam ni ja pametan. :(
Post je objavljen 19.06.2006. u 20:49 sati.