Zatvorila se knjigara....zadnji tjedan su im cjene narasle za negdje 600%, ali izgleda da se nisu uspjeli izvuči... Šteta....
Dugo nisam pisala o nikakvim filmovima i knjigama... stalno pišem debilne i mutave postove koji mi služe za ispucavanje frustracija... više nisam u nikakvim depresijama ni čudnim stanjima, tak da toga više neće biti...
Ok, knjige... još uvijek obožavam Jane Austen...Od ostalih : Ira Levin, Fannie Flag, Michel Houellebecq, Anne Rice i Douglas Adams...
Trenutno čitam po 27. put "Mogućnost otoka"... uopće nisam opsjednuta s tom knjigom... a-a...
Dobro došli u vječni život, prijatelji moji.
Ideju za ovu knjigu dala mi je Harriet Wolff, njemačka novinarka koju sam prije nekoliko godina upoznao u Berlinu. Harriet mi je, prije negoli mi postavi pitanja, htjela ispričati pričicu. Prema njezinu mišljenju, ta priča simbolizira piščev položaj, u kojem se i sam nalazim.
Dogodio se smak svijeta i ja sam u telefonskoj govornici. Smijeni obaviti koliko god poziva želim, bez ograničenja. Ne zna se je li itko drugi preživio ili razgovaram sam sa sobom, poput luđaka. Poziv je katkad kratak, kao da su mi poklopili slušalicu; katkad se odulji, kao da me slušaju sa znatiželjom punom krivnje. Nema ni dana ni noći, i ta situacija nema kraja.
Dobro došla u vječni život, Harriet.
Kad sam već kod opsesija, moram spomenut denzitete, iluminate, mijazme i slične stvari o kojima nemogu prestat čitat.... Poludjet ću....
Filmovi su me počeli živcirat... Pogledala sam sve kaj imam doma (bezbroj puta), i sve kaj se može posudit... sad jedino mogu ić u kino...
apdejt: poslje
Post je objavljen 19.06.2006. u 14:42 sati.