Bili smo susjedi...
Zajedno smo odrasli...
Upisali osnovnu skolu...
Bio je prvi decko koji me u zivotu zaslatao...
U 6. razredu.
I za to dobio pljusku.
Na ekskurziji smo zajedno zapalili prvu cigaretu.
Meki Filter 160.
Nakon osnovne krenuli zajedno u gimnaziju...
Zajedno ucili...
Zajedno izlazili, pili i lomili...
Imali isto drustvo...
Prosli zajedno maturalne zabave, zaljubljivanja i prijemne ispite...
Izabrali isti fakultet i ponovno sjedili zajedno u klupi...
Putevi su se na kraju razisli, viđali smo se tek povremeno, po gradu, u prolazu...
Uvijek je bio nasmijan, prekrasan, sportas, pun elana i zivota...
Jedinac, rastavljeni roditelji, odrastao je sam sa mamom...
Prije tri dana je nastadao u saobracajnoj...
U komi je, lijecnici mu se bore za zivot...
Na zalost, situacija ide na gore i cini se da nece prezivjeti...
Ne znam kako da opisem osjecaje koje trenutno prozivljavam.
Necu ni pokusavati...
Samo cu se zagledati visoko gore prema nebu i Nekoga ili Nesto zamoliti:
«Molim Te, molim Te, budi velik i spasi jedan mlad zivot koji toliko toga dobroga ima za dati ovom svijetu...»
Post je objavljen 19.06.2006. u 13:47 sati.