Vratila sam se noćas, u sparinu, u asfalt, u vlagu, i jedino ćemu sam se veselila je činjenica da napokon mogu ispružiti noge nakon 3 sata ukočenosti u autu. I nisam se samo veselila odkočavanju udova, već i mom dragome.
Vikend je prošao predivno. Čim smo stigli, dotrčao je mali patuljak između drveća i zelenila...
"Di mama??? Mama? Di ci mama??"
A mama se rastopila ko sladoled u borovoj šumi i zagrlila ga koda se nismo vidjeli mjesec dana. (milsim koda je bitno koliko se ne vidimo...)
Vrijeme nam je bilo prekrasno, prvid an sam imala privikavanje na sve oko mene, ali drugi dan sam već odradila sve naruđbe!
Okupala sam se nekih... 5 puta (samo) ali sam zato brojala minute da odradim sve ono što sam rekla da budem!
Za Franca sam lovila rakove i pužiće, morske kozice i neke morske alge (i to spada molit ću u morske radosti), ribice su bile premalene, pa smo ih lovili kanticom i puštali
Na mobitel sam snimala kako moj vrtiguz blebeće ko komentator na nogometnoj utakmici (to je sad aktuelno pa da i ja budem in ) Samo što je tema uglavnom sve vrste aviona, mlaznjaka i helikoptera, oponašanje zvukova istih, kao i ono što ostaje iza njih.. standard: iz guze im ide vata i dim! To su strašni mlaznjaci
Sreća pa i ima zakaj gledati stalno u nebo, u blizini je aerodrom, pa svako malo idu avioni, razlog više da ga uvjerim da MORA imati kapicu na glavi kad smo na plaži jer onda tek može vidjeti kak lete "maznjaci" jer mu sunce ne smeta! (mamine ideje )
Napričao mi je sve i svašta, igrali smo se, našetali, nakupali, naskakali, navježbali i načitali...
Jedva čekam nedelju... a onda se nećemo vidjeti malo duže, NADAM SE!